Hirovitost je majka pogrešnog koraka
koja dovodi do najbližeg ćorsokaka.
Hrani taj halapljivi ego i daje mir,
izgleda mio i čio, ali hir je vir.
Prisluškivanjem prohtjeva idemo u ad,
gubimo prijatelje, doživljavamo pad
od kojeg će biće uzdahnuti skrušeno
i osjećati da mu je sve skroz srušeno.
Ako mu dozvolimo da bljeska u nama,
ovo je sigurno, pojaviće se tama.
Hrani naš halapljivi ego i daje mir,
izgleda on primamljivo, ali hir je vir.
Hir je anatema trvenja sa svima,
pruža prividnu sreću, a ljutnju prima
i slasno proždire snagu i srce naše,
penjući se na vrh uma da nas jaše.
Čovjekov razum potom u klonulost pada,
razgaljeni hir skakuće u svojoj vlasti.
On u ovom trenutku će najviše rasti
ako se ne izbavimo iz vira sada.
U početku beše slabašan i suvonjav,
a sad je veoma jak i za život grozničav.
To ne bi reklo ni najveće snoviđenje,
a sada izaziva ogromno čuđenje.
Iz izmaglice iskaču kobni demoni,
ti paraziti, crvi i gadni cikloni
koji se u najvećim dubinama kriju,
strpljivo čekajući da slabost otkriju.
Valja povratiti jastvo na svoje mjesto
i opet postaviti razum na svoj prijesto,
a demone ćemo staviti u pregršt jada,
jer su glavna osobina gnusnih ada.
YOU ARE READING
Suton svjetlosti
PoetryPravilo je prirode da postoje sunčani i oblačni periodi, baš kao što se oduvijek smjenjuju dan i noć. Vrijeme je da utonemo u svijet tame, i u vremena kada količina svjetlosti polako opada, a noć i život podižu zavjesu mraka nad nama. Suton svjetlos...
