Neistražene tajne u nama se kriju,
potiskujemo ih, a one suze liju,
u vatrenoj želji da napolje izbiju,
u javnost i na vidjelo očiju sviju.
Razvratno se usrže u naše vene,
bivstvuju da bacaju vatru i sjene,
sablažnjivo nas one ka osami mame,
prokleti bili ti vijesnici tame!
Tutnjaju fijučni u nama goleti,
drhte pred vojskom nepriznatih stvari
koje možemo samo mrziti i kleti,
sve dok se ne oslobodimo naših tvari.
Šljapkaju i po barama tajne se roje,
bezredice ti vandali u nama sve ruše
jer priželjkuju da ih se ljudi boje,
i da nađu krajnji izlazak iz naše duše.
Normalno je ka toj slobodi stremiti,
ne zamjeram što vape vazduh udahnuti,
ali moramo se za njih dobro spremiti,
inače bismo mogli vječno usahnuti.
Prihvatite i priznajte želje njihove,
slušajte ih pažljivo kao svoje dahove.
Ako ne, oni će da lupaju i biju,
sve dok se ne pojave pred očima sviju.
YOU ARE READING
Suton svjetlosti
PoetryPravilo je prirode da postoje sunčani i oblačni periodi, baš kao što se oduvijek smjenjuju dan i noć. Vrijeme je da utonemo u svijet tame, i u vremena kada količina svjetlosti polako opada, a noć i život podižu zavjesu mraka nad nama. Suton svjetlos...
