O, bako

30 10 2
                                    

U noći kada crvenilo nebo preplavi,
jarku krv u kadi pred moje oči stavi,
mješavina crvenog, zelenog i žutog,
taj portret boja koji me ostavlja pustog.

U zgrčenom položaju ona je bila,
rak koji vodi u smrt stalno je snila,
mutne beonjače predskazivale su kraj,
harfe anđela su je pozvale u raj.

Očeve ruke koje su brižno nosile
njeno krhko tijelo blijedo k'o papir.
Izgledala je kao beživotni vampir;
umiješale su se neke više sile.

O, bako, posmatram danas bijelu kadu,
nekada crvenu, ali imao sam nadu
da ćeš se izvući jer si bila snažna,
ali najviše povređuje nada lažna.

Nekad tvoj glas za mene melodija biješe,
puna pouke i slatkih doskočica.
Prije nego što zli vjetrovi doletješe,
nosila si miris divnih ljubičica.

Stalno smo radio zajedno slušali,
svakom loncu si pametan poklopac bila.
Mnoge vragolije smo nas dvoje pokušali,
pratila si me kao neustrašiva vila.

Lanena haljina, sjedila si u bašti,
pričljiva, vesela, kaficu si pila,
bila si tako duhovita i mila,
ali sad te vidim samo u svojoj mašti.

Dodir tvojih ruku koje su me vodile,
jakih ruku koje su svašta prebrodile,
zatim tvoje grdnje na moje lude sprdnje,
i savjeti koji su otklanjali slutnje.

Svega toga se ja i dan danas sjećam,
neispunjenost zbog tvog odsustva osjećam,
ali si na ljepšem mjestu, ti si blažena,
od daljih muka i tuga si spašena.

Tvoj oreol zasigurno svjetlom romori,
dok vjetar u meni snuždeno mrmori
jer nemam više da te pogledam prilika,
jedino u obliku crno-bijelih slika.

Staza po kojem si uvijek ti išla
kraj šimšira urasla je u bujnu travu.
Teško mi je da podnesem snove i javu
od kad je nemila smrt iznenadno prišla.

U noći kada crvenilo nebo preplavi,
jarku krv u kadi pred moje oči stavi,
mješavina crvenog, zelenog i žutog,
taj portret boja koji me ostavlja pustog.

O, bako, posmatram danas bijelu kadu,
nekada crvenu, ali imao sam nadu
da ćeš se izvući jer si bila snažna,
ali najviše povređuje nada lažna.

Suton svjetlostiWhere stories live. Discover now