S vremena na vrijeme neprimjetno dođe
nepoznata želja da se korakom pođe,
čudnovata čežnja koja noge pokreće,
ne znajući kamo, bitno je da se kreće.
Pokret po pokret, ulica tajnovita,
odiše mirom, pravi dom za sanjalice,
za ljubavi i zvijezde padalice
kojima je staza gruba i trnovita.
Mraz i studen koja sve hladi,
smog i tmurnost koja otpadnike sladi;
ah, ravnomjeran i tup koraka zvuk,
kao da u daljini vreba neki vuk.
Šupljina tišine koja u zaborav vodi,
promukao eho koji sredinu zavodi;
ah, stidljivi sokaci puni snova i straha,
kao da smo pioni u đavoljoj igri šaha.
Kadkad se pijanih oduran smijeh čuje,
nekad kako pjeva, nekada kako psuje;
al' teži su jauci jadnih lutalica,
vapaji kajanja bijednih skitalica.
Prastare kuće iz kojih izlazi smrad,
naokolo razbijena parčad prozora,
zabačeni prostori, to je ovaj grad,
kojima nedostaje brige i nadzora.
Ruševine koje zemlja sporo upija,
čemeran prizor zbog grdnih krvopija
koje oduzmu ove noći svu snagu,
pretvarajući mladost u tugu blagu.
Nebo u kojem se samo Mjesec izvlači
iz grdnih šapa smrtonosnih oblaka,
dok se ta ulica u mojoj duši provlači,
postajući mog srca vječna prevlaka.
Bliže horizontu, svjetlost plamena,
nekadašnjem Suncu slabašna zamjena,
a u daljini primjećuje se odsjaj
gradskih sijalica, kao da vode u raj.
Da, idemo na još jedan bajkovit krug,
šetnja tom ulicom, moj blizak i miran drug
koji razumije svrhu koraka mojih
al', baš kao i ja, ne zna izvor jada svojih.
VOCÊ ESTÁ LENDO
Suton svjetlosti
PoesiaPravilo je prirode da postoje sunčani i oblačni periodi, baš kao što se oduvijek smjenjuju dan i noć. Vrijeme je da utonemo u svijet tame, i u vremena kada količina svjetlosti polako opada, a noć i život podižu zavjesu mraka nad nama. Suton svjetlos...
