Čovjek maršira kroz životna zbivanja,
ponekada leti, ponekad pada,
i upašće u starosna snivanja
kada prođe kroz dosta sreća i jada.
Za neučinjenim stvarima žaljenje,
za izgubljenim snovima tugovanje,
koji se više dosegnuti ne mogu,
zbog starosti koja oduzima nogu.
Izmoždeno tijelo, čelo puno bora,
neistraženi okeani i mora,
snovi koji sa udaljenih ostrva viču,
snovi koji se tokom života stiču.
Sve to prolazi kroz um starca dobrog,
koji neće iskusit' ukus ničeg novog,
jer su ruke drhtave, a noge skraćene,
a prilike vremena neće bit' vraćene.
Pak pored neispunjenih žudnji i djela,
postoje mnoga svijetla sjećanja,
ljepote i čari životnih predjela,
prve ljubavi i prva obećanja.
Srećan je starac jer će njegov trag,
nakon što mu dobru dušu uzme vrag,
podučiti i naučiti one mlađe
kako se život živi ljepše i slađe.
Srećan je starac što je ostavio pečat,
i potomcima dao pouke prave,
da nije čitav život u srži slave,
i da se od nevolja ne može bježat'.
Sve to prolazi kroz um starca dobrog,
koji neće iskusit' ukus ničeg novog,
jer će kletva starosti noge skratiti,
a prilike vremena se neće vratiti.
YOU ARE READING
Suton svjetlosti
PoesiPravilo je prirode da postoje sunčani i oblačni periodi, baš kao što se oduvijek smjenjuju dan i noć. Vrijeme je da utonemo u svijet tame, i u vremena kada količina svjetlosti polako opada, a noć i život podižu zavjesu mraka nad nama. Suton svjetlos...
