Neka počivaju sva bića u miru,
kakva god bila, nek' imaju noć mirnu.
Život tako dođe, ali i prođe,
jer nas ruka smrti veličanstveno uzme.
Koliko god život bio sladak i lijep,
ili možda čemeran i slijep,
neka se poštuje crna ruka smrti,
koja se oko nas svih tiho vrti.
Smrt vrti prstom i novu žrtvu bira,
i žrtva ode gore jer se mora mrijet'.
Zato nek' im se pogrebni marš svira,
oproštajno pismo za ovaj svijet.
Nikad se ne zna šta je posljednji dah,
nikad se ne zna kad će se desiti izdah,
i to je surovost neminovne smrti,
jer se ruka tiho oko svih vrti.
Smrt bira ideale i miljenike
koji će se pretvoriti u pepeo.
Čovjek koji pređe sve stepenike
naići će na ono od čeg' je strepio.
Duboke note za posmrtnu čast!
Smrt ima svemoćnu i mračnu vlast.
Nek' zajedno igraju život i smrt,
i nek' ravnomjerno vrše svoj obrt.
Bez smrti nema pravog života,
nema blagostanja bez te ruke,
jer vječni život teške su muke,
i gubi se sva njena čar i divota.
Zato nek' razaraju note duboke,
nek' smrt uzima prave ljude sebi.
Raširiće ruke svoje široke,
i nastaviti ka ravnoteži da stremi.
YOU ARE READING
Suton svjetlosti
PoetryPravilo je prirode da postoje sunčani i oblačni periodi, baš kao što se oduvijek smjenjuju dan i noć. Vrijeme je da utonemo u svijet tame, i u vremena kada količina svjetlosti polako opada, a noć i život podižu zavjesu mraka nad nama. Suton svjetlos...
