Prirodan proces življenja uvijek teče
kroz svaki sunčan dan i svako hladno veče,
ali to u obliku pukog postojanja,
sve dok su do smrti ogromna rastojanja.
Veliki broj spava, ne znamo kako se živi,
kako da se u svoju priču čovjek uživi.
Međutim, pred rubom smrti, bljesak se javlja,
otkrovenje od kojeg će srce da podivlja.
Tek kada na granicu života dođemo,
kad shvatimo kako život brzo proleti,
neki tuguju što tako brzo prođemo
dok će neka duša u život da odleti,
Ali ne onaj život u ravnodušnom snu,
to bezvredno življenje gdje smo samo u dnu,
već onaj pokrenut nekom mišlju jasno,
sve dok ne shvati da je za to tad prekasno.
Najviše živimo kada se nalazimo
na rubu između života i smrti;
tad nove želje i strasti pronalazimo,
koje se ne bi pojavile da nije smrti.
Podsvjesni strah od toga učini svoje
i ljude iz viševjekovnog sna probudi.
Onda se ljudi više ničega ne boje,
jer ta granica svakog čovjeka razbudi.
Tek kada na granicu života dođemo,
kada razaznamo sve propuštene stvari,
neki tuguju što tako brzo prođemo,
dok će neko krenut' svoju svrhu da ostvari,
Tako što će okusiti život pravi,
stavljajući pred sebe ciljeve jasno,
ali će osjetiti da previše stari,
dok ne shvati da je za to sada prekasno.
CZYTASZ
Suton svjetlosti
PoezjaPravilo je prirode da postoje sunčani i oblačni periodi, baš kao što se oduvijek smjenjuju dan i noć. Vrijeme je da utonemo u svijet tame, i u vremena kada količina svjetlosti polako opada, a noć i život podižu zavjesu mraka nad nama. Suton svjetlos...
