Munjevita i sablasna je noć.
Po vlažnoj zemlji vrpolji se zmija
koja je prešla sijaset sablja i milja.
Ogromna je njena sumanuta moć.
Teško je po mulju i blatu da se gmiže,
al' to se desi kad duša nije čista.
A nesreće su sve bliže i bliže,
dok zmija kroz poglavlja prošlosti lista.
Kapi kiše je udaraju po glavi,
kao i misli koje se stalno vrzmaju.
Prolaze kišovite noći i dani,
a sjećanja se sve više kolaju.
Njene nekadašnje zmajeve krljušti
bijahu sjajne, drečave i blještave.
Kiša bolnih misli neprekidno pljušti,
i zmijin mrak iznenadi mještane.
Naježile su se sve njene žile,
sjećajući se kakve su krljušti bile.
Zlatne krljušti koje su sve zmije snile,
postadoše srebrnkaste i mjesečeve.
Zaledile su se od studeni vene,
jer sad je vrhunac Mjesečeve mijene.
Zgrčeno je po prljavštini puzila,
a njena duša u sebe se suzila.
I dotle je ta jadna zmija došla,
ne čuje više kako kiša pljušti.
Samo se moli da joj se vrate krljušti,
nakon muka i grešaka koje je prošla.
ВЫ ЧИТАЕТЕ
Suton svjetlosti
ПоэзияPravilo je prirode da postoje sunčani i oblačni periodi, baš kao što se oduvijek smjenjuju dan i noć. Vrijeme je da utonemo u svijet tame, i u vremena kada količina svjetlosti polako opada, a noć i život podižu zavjesu mraka nad nama. Suton svjetlos...
