|Dopisivanje/Texting-by mrsbizzleavon| Bosnian translation

Hospitals

*Maejor's POV*

Čekam Giselle ispred svlačionice oko 20 minuta prije nego što se počnem brinuti. Pošaljem joj i drugu poruku pitajući je da li se presvlači i ona ne odgovori.

Uzdahnem tapkajući stopalom.

Još pet minuta prođe i ne mogu više izdržati. Uđem u žensku svlačionicu i prekrijem oči. „Giselle! Jesi li ovdje?!" pitam derući se i niko ne odgovori.

Otvorim oči i smaknem ruku sa lice i moje se oči rašire kad je vidim na podu.

„Jebo te!" proderem se i potrčim prema njoj podižući joj glavu. Krv joj izlazi iz glave najvjerovatnije zbog pada.

Izvadim telefon iz zadnjeg džepa i nazovem 911.

„911, šta vam se desilo?" operator upita.

„J-ja uh moja prijateljica krvari iz glave i onesvještena je." Kažem uspaničeno i operator počne pisati.

„Jeste li u Los Angeles hokejaškoj areni?" pita i ja odgovorim sa „da".

„Okej, pomoć je na putu. Kako vidim ozlijeđena je pa ću vas pitati da uradite par stvari da mi pomognete da pomognem liječnicima i šta da rade kad dođu." Kaže i ja uzdahnem.

„O-okej." Odgovorim.

„Okej. Nemojte biti uplašeni, pomoć je tu za samo 3 minute. Možete li pronaći puls za mene?" pita smireno.

Uzdahnem stavljajući dva prsta na njen vrat i zadržim dah pokušavajući osjetiti nešto.

„Jako slabo." Odgovorim i čujem je da piše.

„Okej, dobro. Možete li pogledati njene oči?" pita i ja podignem njen kapak i vidm da su joj oči blago okrenute nazad.

„Blago su okrenute iza, mogu vidjeti samo pola njene zjenice." Odogovorim osjećajući težak osjećaj na svojim prsima kao da ću zaplakati.

„Okej, to je dobro. (Ne zna se tačno da li je dobro ili ne, ali istina je da bi se trebalo pogledati nečije oči kod ozlijede glave.)" kaže ponovo i završava sa pisanjem i kaže mi da joj podignem glavu. Stavim mobitel na pod i stavim operatora na zvučnik i podignem njenu glavu na svoje krilo.

„Okej, liječnici su došli. Trebali bi sad biti tu. Možete li mi reći gdje ste tačno u areni?" pita.

„U ženskoj svlačionici smo." Kažem i ona opet piše na svoj kompjuter.

Kad završi sa pisanjem čujem slabe glasove koje dolaze izvan svlačionice.

Dva čovjeka požure kroz vrata sa kolicima i dotrče do nas.

„Okej, trebamo da je stavimo na krevet. Možete li pomoći?" jedan čovjek upita i ja klimnem glavom.

Drugi čovjek izvadi iPad i počne pisati radeći iste stvari koje mi je operatorka govorila da uradim. Provjerim puls i oči. Stavi neke naljepnice na njenu glavu i odmota velik dio kao nekog flastera i stavi na njenu porezotinu.

„Na tri, okej?" drugi čovjek pita i ja klimnem glavom.

Podignemo je na kolica i podignu šipke da se ne bi otkotrljala sa kolica.

„Želite li da idete sa nama ili nas pratite iza?" čovjek pita.

Pa došli smo uberom. „Ići ću sa vama." Kažem i čovjek klimne gurajući kolica sa drugim liječnikom.

Kad uđemo u kola hitne pomoći dadnu joj neku tekućinu.

„H-hoće li biti uredu?" pitam tiho i čovjek pogleda u mene.