Rain & Tour Buses

958 102 15
                                    

*Giselle's POV*

„I ona nije znala ko si?" pitam smijući se i Justin se nasmije također.

„Nije! Kad sam krenuo pitao sam je zna li ko sam i onda joj je sve kliknulo." Kaže i dalje se smijući.

Nasmijem se i odgovorim, „Uredu, idem sad na avion. Zovnem te kad stignem." Kažem dajući osiguranju svoje torbe.

„Okej bebo, vidimo se uskoro." Kaže i ja se nasmijem.

„Ćao, volim te." Odgovorim i on ponovo progovori, „Ja volim tebeee." Kaže odugovlačeći 'e'. Nasmijem se prije nego prekinem.

„Ne morate da idete kroz ovaj proces, gospođice." Čovjek kaže i ja nakrivim glavu zbunjena.

„Vaš avion vas čeka vani, dozvolite da vam pomognem." Kaže uzimajući mojih 5 torbi. Vidite mislila sam da nosim puno stvari na početku, dok nisam vidjela da Justin ima čitav kamion robe. Ovo je malo ako poredim sa njegovim.

„Šta je-" htjela sam da nastavim, ali sam vidjela Justinov avion s kojim smo letjeli u SF i ispustim jedno „Oh." Kažem i čovjek se nasmije hodajući ispred mene sa kolicima sa mojim stvarima.

Uzmem telefon kad vidim da mi je mama poslala poruku i kažem joj da se ukrcavam na avion.

Mislila sam da će mamu biti teže nagovoriti kad sam rekla za turneju, ali ona je bila sretna i rekla je da bih se trebala ići zabavljati sa svojim najboljim prijateljem. Lol. Kad bi barem znala.

Možda sam trebala reći svojoj mami da sam sa Justinom sada, ali mislila sam da će skontat sama. Bili smo na doručku baš ovo jutro kad me neko nazvao Justinovom curom i proslijedili su video mene i Justina kako se ljubimo onog dana na plaži na TVu.

Ili zna i neće da mi kaže ili stvarno nema pojma.

**(preskačemo do slijetanja)**

Kad avion sleti obučem jaknu i uzmem svoju torbu. Stjuardesa mi kaže da svoje torbe mogu uzeti na traci za prtljagu i ja klimnem glavom.

Stavim kapu kad vidim da kiša pada više nego sam očekivala i siđem niz stepenice pažljivo kako ne bih pala.

Kad stanem na zemlju podignem glavu i vidim prelijepog plavog muškarca sa kabanicom kako mi se smiješi. Nasmijem se kad vidim kako postaje mokar, ali on mi se samo počne približivati.

„Šta ti radiš ovdje?" pitam i umjesto da mi odgovori on dođe do mene i stavi ruke na moje lice ljubeći me.

„Nedostajala si mi." Kaže škiljeći jer je kišilo sve jače i jače.

„I ti si meni. Trebali bi ući unutra." Kažem smijući se i on klimne glavom ljubeći me opet.

„Uvijek sam htio poljubiti osobu koju volim na kiši." Kaže i ja se nasmijem gledajući u pod.

„Mogao si ponijeti kišobran da znaš." Kažem kad uđemo na aerodrom i on se nasmije.

„Trebao sam čitav 'notebook' efekat. Nisam ga mogao dobiti sa kišobranom." Kaže i ja se nasmijem odmahujući glavom.

„Turneja je sutra i ako se probudiš bolestan Scooter će mi stavit glavu na štap." Kažem i krenemo prema glavnom izlazu.

Mikey otvori vrata za Justina i mene i ja mu se nasmijem prije nego uđem unutra.

Skinemo jakne kad uđemo u auto i Justin mi pruži jaknu koju je imao na zadnjem sjedištu. Presvučemo se u suhe jakne i on se nasmije namještajući se pored mene. Stavi ruku oko mene i izvadi telefon odgovarajući Scooteru na nešto u vezi turneje.

Zaključa telefon i pročisti grlo. „Pričao sam sa Scooterom u vezi onog da ti biraš 'lonely girl' i rekao je da je to uredu, ali moraš biti prerušena i pogodi ko bira šta ćeš obući?" pita smijući se i moja se usta širom otvore.

„Neeeee." Kažem smijući se i odmahujući glavom i on se nasmije.

„Ovo će biti zanimljiva turneja." Kaže namigujući mi i ja se nasmijem glasnije.

„Jesi li uzbuđen zbog sutra?" pitam i on klimne glavom.

„Ne mogu dočekati da vidiš binu! Napravili smo je dužu i tako je kul." Kaže uzbuđeno i ja se nasmijem.

„Ah, moj drugi koncert Justina Biebera sutra. Ne mogu dočekati da izgubim glas." Kažem smijući se i on se nasmije.

„Gledat ćeš me iz prvog reda, je li tako? Želim da pogledam dole ponekad i vidim svoju bebu." Kaže i ja se nasmijem klimajući glavom.

„Oh, bit ću tamo. To ne propuštam, pjevat ću glasnije nego ti, samo čekaj." Kažem smijući se i on se počne smijati zajedno sa mnom.

„Ako ikad želiš svoj mali privatni nastup samo pitaj." Kaže smijući se i ja podignem obrvu.

„Je li mi pričamo o istom nastupu?" pitam smijući se i on se nasmije ne uspjevajući da zadrži taj poluosmijeh na licu.

Mikey se isto nasmije i moje lice pocrveni zaboravljajući da nas može čuti i sakrijem svoje lice u Justinova prsa. Prođe svojim prstima kroz moju kosu i mogu osjetiti njegova prsa kako vibriraju od smijeha.

Kad dođemo do hotela Justin pomogne Mikey-ju sa mojim stvarima i odnesu ih na bus.

„Želiš li da ti pokažem bus?" pita i ja klimnem glavom.

Uzme me za ruku i povede me prema busu. Popnemo se na par stepenica i prvo što dođe jeste boravak/kuhinja.

Bus doslovno ima drvene podove tako ispolirane da mogu vidjeti svoj odraz na njima.

Kuhinja nije tako velika, ali i dalje izgleda kul. Prođemo pored 4 ležaja i on stane.

„Ovdje spavaju meni najbliži ljudi kao Scooter, John, menadžer turneje i Mikey." Kaže i ja se okrenem prema četiri mala ležaja. Kako odrasli ljudi stanu tu. Prije nego što išta kažem on otvori zavjesu jednog kreveta i vidim koliko zapravo imaju mjesta i moja usta padnu. Ovo definitivno nisam očekivala. Zavjesa ih čini tako malenima. Nasmije se i povuče me do sljedećeg mjesta.

„Ovo je wc....jedino pravilo za wc u busu je....ne kaki. Šolja će se začepiti." Kaže i oboje pogledamo jedno u drugo i počnemo se smijati.

Odmahne glavom i otvori mala vrata koja nas vode do malog kina i prođemo pored toga gledajući u druga vrata.

„I ovo," kaže otvarajući staklena vrata. „je naša soba." Kaže otvarajući vrata sobe sa velikim krevetom, tv visi na zidu i vrata za koja mislim da su wc.

„Gdje je drugi krevet?" pitam sa poluosmijehom i on se nasmije grickajući usnu.

„Mislim da nam to nije potrebno." Kaže zatvarajući vrata i ja stavim svoje ruke oko njegovog vrata ljubeći ga.

„Želiš li da testiramo koliko su zvučno izolovani ovi zidovi?" pita šapćući mi na uho.

***

Chapter Question: koja je jedna stvar koju bi stvarno željeli da kažete Justinu kad ga upoznate?

Oprostite na dugom čekanju.

|Dopisivanje/Texting-by mrsbizzleavon| Bosnian translation Where stories live. Discover now