|Dopisivanje/Texting-by mrsbizzleavon| Bosnian translation

Visits

Sjedeći u svojoj praznoj hotelskoj sobi uzdahnem i odlučim se presvući u topliju odjeću.

Otvorim svoj kofer i ugledam crni duks koji ne pripada meni. Nasmijem se, prisjećajući se da je to prvi duks koji mi je Justin dao onog dana kad smo se prvi put upoznali.

Uzmem ga i uzmem još jedan sportski šorc da se presvučem. Preobučem se u udobnu odjeću i zavežem kosu. Kad krenem upaliti TV čujem kucanje na vratima te pogledam u vrata razmišljajući da li da otvorim ili ne. Ne očekujem nikoga.

Ustanem polako ne praveći nikakvu buku i pogledam kroz rupicu na vratima. Vrisnem od sreće kad shvatim ko je to te otvorim vrata.

''ZAGRLI ME'' –vrisnem otvarajući vrata Joe-u i on se nasmije na moju reakciju te me zagrli.

''Mogu li ući?'' –upita me čim se odmaknemo jedno od drugog.

''Ne, sjedni na pod.'' –odgovorim mu šaleći se i on se nasmije. Pomaknem se na stranu da on može ući.

Sjednemo na moj krevet, a osmijeh na mom licu još nije otišao, ''Kako si me našao uopće?'' –upitam ga.

''Pitao sam Justin-a'', kaže mi te slegne ramenima, a ja podignem obrvu, ''Ne gledaj me tako, ne lažem. Zvučao je zabrinuto za tebe i htio je da te posjetim tako da ti ne bi bila sama. To ti puno govori jer prošli put me nije htio ni blizu tebe.'' –odgovori mi skidajući svoje čizme.

''Prvo, smrde ti noge, drugo-je li ti platio da dođeš ovamo?'' –upitam Joe-a i on klimne glavom.

''Da, al' nije da mi nisi nedostajala. Ponudio se da plati a ja sam prihvatio tako da mogu provesti neko vrijeme s jednom od najzabavnijih osoba na planeti.'' –stane s pričanjem, pomiriši zrak, ''Oh, i moje noge ne smrde.'' –kaže, a ja se lagano nasmijem.

''Šta je s vama dvoje? Gdje god se okrenem pričaju o vama na TV-u, neki kažu da ste u vezi a neki da se samo jebete i iskreno se nadam da je ovo prvo.'' –kaže mi.

''Bili smo u vezi, trenutno smo pauzirali.'' –odgovorim mu sliježući ramenima i on klimne glavom polako.

''Tebi je to okej, je li?'' –upita me i ja počnem grickati nokte.

''Imali smo nekih problema tako da sam mislila da je najbolje ovako, ionako ostajem samo par dana.'' –objasnim mu i Joe uzdahne.

''Šta je uradio?''

''Cura ga je poljubila i on je uživao.'' –kažem mu gledajući u svoja stopala.

''Koja-'' –prekinem ga i mahnem glavom, ''Ja sam mu oprostila, vjerovatno nisam trebala tako lako ali jesam i to je razlog zašto smo pauzirali.'' –objasnim mu, a Joe-ovom licu se pojavi naživcirani pogled.

''Znaš li koliko bi te muškaraca bolje pazilo od njega? Da li znaš koliko te muškaraca ne bi povrijedilo i pokrilo to s ''Volim te'' znajući da si mlada i beznadna u ljubavi.'' –upita me i ja progutam knedlu.

''Šta se desilo s 'On je dobar momak'?'' –upitam ga i on mahne glavom gledajući na drugu stranu.

''Justin nije loš momak, samo kažem da možeš bolje. On, ne može. Ti si najbolje što je on ikad dobio, nikad neće moći naći neku skromnu osobu, koja oprašta, brine, koja je pametna i smiješna kao ti. Nijedna ga neće moći usrećiti kao ti. Samo ti želim dati doznanja da ako te on lako ispusti iz ruku, ne gubiš ti, gubi on. –Joe kaže sve što je htio, a ja pogledam u svoja koljena.

''Ne, to bi bio i moj gubitak. Niko me ne čini sretnim kao on i nikome ne vjerujem kao njemu. Nikad nisam upoznala nekoga ko me može toliko nasmijati da me lice zapravo počne boljeti. Ne znam kako da objasnim, ali svaki put kad gledam film i on dođe iza mene i sjedne tiho gledajući me, ne osjećam se kao da me grli i mazi superzvijezda Justin Bieber. Osjećam se kao da je to Justin, momak koji je farbao moju kosu jeftinom farbom u 3 ujutro, koji bi radije igrao igrice sa mnom u busu nego izišao vani i napušio se. Osoba za koju svi misle da znaju sve o njoj, a zapravo ne znaju ništa. Ta osoba, koja je postala veliki dio mene jer gdje god da sam on je uvijek u mojoj glavi. Osjećaji koje imam prema njemu su neopisivi jer i kad se naljutim na njega sljedeće jutro kad ustanem zaželjet ću mu dobro jutro.'' –kažem mu i izdahnem, ''On nije samo moj najbolji prijtelj, on je jedina osoba koja me čini da se osjećam dovoljno vrijednom i da ne mislim o sebi da sam totalni gubitak'' –završim, a Joe me pogleda tužno.

''Ne gledaj me tako.'' –kažem Joe-u klimajući glavom sa suzama u očima.

''Ti njega zaista voliš.'' –odgovori mi s razumijevanjem i ja se nasmijem.

''Koliko god da je to loše, volim ga.'' –klimnem glavom.

''Znam Justin-a duže vrijeme i samo da znaš ako te još jednom povrijedi i ja ću njega. Dat ću i njema doznanja o ovome.'' –kaže mi ozbiljno.

''Smiri se, mogu se ja brinuti sama o sebi.'' –odgovorim mu šaleći se i pokažem mu nepostojaće bicepse.

''Totalno se ne bi kačio s tobom.'' –kaže mi pipkajući moje bicepse i ja se trgnem.

''Okej, to je boljelo.'' –spustim ruku, a on se nasmije.

''Dosta lošeg, došao sam te posjetiti da bi mogli ići u neku čudnu adventuru kao i prošli put na Golden Gate-u u pet ujutro. Tako da, obuci se i idemo.'' –kaže mi brzo smijajući se i ja ustanem.

Uzmem hlače i odem u kupatilo da se presvučem.

***

Kad se spremim da idemo na još jednu adventuru s Joe-om, napustimo moju sobu i moj telefon počne vibrirati.

''Sačekaj samo da odgovorim.'' –kažem mu i vratim se nazad u sobu.

Kamera se upali i Justin-ovo lice se pojavi na ekranu. Leži na krevetu neuredne kose i naduri se.

''Kakav je bio koncert?'' –upitam.

''Bilo je okej, nedostaješ mi.'' –kaže mi, prelazeći odmah na ono što je mislio i nasmijem se.

''Nedostaješ i ti meni, vratiti ću se prije nego što misliš.'' –odgovorim mu i on klimne glavom zijevajući.

''Kad si zadnji put spavao?'' –upitam ga tiho.

''Vjerovatno prije dva dana.'' –odgovori mi sliježući ramenima. Namrštim se.

''Moraš spavati, bebo.'' –kažem mu.

On se nasmije na nadimak koji nikad prije nisam izgovorila, a ja se zacrvenim.

''Teško je kad ti nisi tu.'' –kaže mi tiho toliko da i ja jedva čujem.

''Je li tvoja doktorica tu s tobom?'' –pitam Justin-a, popravljajući torbu.

''Da, ovdje je. Obično pričamo prije koncerta, ona putuje s bendom.'' –odgovori mi prolazeći rukom kroz kosu.

''Zatvori oči i slušaj moj glas'', kažem mu polako i on odmah zatvori svoje umorne oči. ''Misli o sretnim stvarima, misli o svemu što te zanima. Misli o konju koji igra hokej. O ribi koja te plesnula kad sam je upecala. Misli o tome kako smo se sakrili u prazne otvore u areni u Washingtonu samo kako bi naživcirali Scooter-a. Misli o cvijeću i dugama i svemu lijepom u životu.'' –završim svoj mali govor i čujem ga kako hrče. Nasmijem se i završim poziv nakon par minuti kad sam sigurna da je zaspao.

Ugasim telefon i vratim se nazad u hodnik te ugledam Joe-a koji leži na sredini hodnika s telefonom u rukama.

''Oh, vidi ko se sjetio vratiti!?'' –vrisne gurajući mi kameru od snapchat-a u lice.

Nasmijem se sarkastično i mahnem, ''To sam ja!'' –kažem prije nego što prestane snimati i on se počne smijati.

''Spremna?'' –upita me.

''Idemo!'' –uzvratim.

***

Hvala na čitanju.

Chapter question; Kako ste našli ovu priču?