"Susret"

5.1K 367 16
                                    


DARKO

U godinama koje su sledile uspeo sam da se opustim. To što je Momir bio pored mene dodatno me je stimulisalo da nastavim dalje. On je marljivo radio iako je stalno kukao za policijom. Lepo smo se slagali i moram priznati da smo počeli ponovo da se upoznajemo. Toliko mi je žao što sam ih obojicu tako napustio. Nisam bio dobar brat, ali sad ću se potruditi, sad ću se popraviti.
Izlazili smo, čak mi je bilo drago što se sprijateljio sa Lucy pa ne moram da brinem za slomljena srca. Nekad bi zajedno otišli na pivo, a nekad i u klub da nađemo ženske. Ja nisam bio takav tip, ali učio sa od Momira, on samo uđe i kaže dobro veče, a tri devojke mu se odmah nasmeše.
Kako su samo on i Damir bili različiti a opet tako povezani?
Dva, tri puta dolazila je i Ivona, znam je iz viđenja i da je Radmilina komšinica. Čini mi se kao ok devojka ali mislim da je umislila da ima neke ozbiljnije šanse kod Momira. A znajući njega i gledajući ga ovih godina, mislim da se mala grdno prevarila. Nije ništa pokušavala, a opet non stop mu je bila za vratom i nije mu dala da diše. Stvarno ne znam zašto je ne odjebe? Jednom sam ga i pitao, kad je poslednji put bila.

"Zašto se cimaš sa Ivonom kad ništa nema između vas?"

"Dobar nam je sex, zašto da ne? Ona zna kako stoje stvari."

"Možda, ali te gleda zaljubljeno. Pazi se!"

"Nema opasnosti od nje! Postavim ja nju na mesto odmah. Zapretim joj da me više neće videti i ona se smiri. A to nije zaljubljenost, već zanesenost."

"Dobro kako ti kažeš. Nadam se da ti neće praviti probleme!"

Zacopane devojke su najgore, a tek zaljubljene i ostavljene, to je najgora kombinacija.

U jednom zajedničkom izlasku Lucy je povela svoju rođaku Melissu. Nisam planirao nikakva upoznavanja, nikakve intimnosti nisu dolazile u obzir. Nakon one plave kose i onih očiju, zatvorio sam srce. Znao sam šta znači biti ostavljen, bio sam i ja ostavljen ali i ostavljao sam. Međutim njeno odbijanje, shvatio sam i više nego ozbiljno! Shvatio sam to kao upozorenje! Ne treba pružati srce na dlanu, ne treba pričati i otvarati dušu, ne treba pokušavati rizikovati!
Jer šta mi je to što sam bio spreman sve za nju da uradim donelo?! Jebeno veliko ništa! Jebeno, da sam osim brata izgubio i glavu i srce a da se nisam ni osvestio.
Zato me je Melissa dirnula. Zato jer nije ništa očekivala.
Bila je toliko slična dotičnoj, da bi me na mahove plašilo, ali onda sam shvatio da je sve u mojoj glavi. Da njena kosa nije plava već kestenjasta, da njene oči nisu plave već smeđkaste, da njeno telo nije...nije ono telo.
Prelomio sam i dao šansu Melissi. Ako sam već mislio nešto ozbiljnije morao sam joj priznati svoj problem. Ona je zdrava mlada žena i ja nemam nikakvo pravo uskratiti joj potomstvo.

"O darling, vidi, ja se nisam mislila nikad udati! Htela sam naći donora i odraditi to kad bude vreme. Imamo razne mogućnosti a i ti nisi totalno van funkcije?!"

"Nisam Mel, ali nije se nikad desilo. Samo sam hteo da znaš."

"Lepo od tebe, dobar si ti dušo."

"Hajde da se verimo Mel? Ako ostaneš trudna uzećemo se!"

"Baš si romantičan, nema šta! Donesi mi prsten i razmisliću."

I tako se Melissa uselila kod mene čim je Momir otputovao. On je otišao pre tri godine i jedva je dočekao! Ali...nisam više miran i spokojan. Sad kad znam koliko je opasno, strepim svaki dan.
Svaki Božji dan gledam u telefon, očekujući neke loše vesti. Nisam normalan.

Sadašnjost 2016.godina

Obožavam Melissu, tako je fina i prizemna devojka. Napustila je svoj posao i nakon što je Momir otišao postala je moja desna ruka. Može se reći da sad vodi agenciju bolje od mene. I ponosim se njome. I sve je bilo dobro, dok jedno jutro nisam otvorio poruku od Mine:

Ponovno buđenje-2.knjiga serijala "Ponovno"Where stories live. Discover now