39 deo

779 48 1
                                    

KRISTIJAN

Cim sam usao u bolnicu Katarinog oca, Katarina me je cekala na recepciji. Potrcala mi je u zagrljaj. Bila je sva uplakana, previse sam zabrnut sada. Uhvatio sam je za ramena i pogledao u oci.

Kristijan: "Sada mi lepo objasni sta se dogodilo?" rekao sam smireno.

Katarina: "Nije se budio, pokusavala sam da mu skinem temperaturu. Nije spadala, uopste." napravila je pauzu kako bi uzela vazduha te dodala "Onda sam zvala tebe."

Kristijan: "I?" Vec sam bio iznerviran. Rekao sam sebi da necu vikati, da sam bio smiren ali ovo je jace od svega. Ona zove mene, umesto da sedne u auto i odmah vodi dete u bolnicu.

Katarina: "Odvela sam ga u bolnicu jer nisam vise mogla da cekam"

Kristijan: "Bolje je sto nismo imali vise dece." rekao sam i slegnuo ramenima.

Katarina: "Kako mozes da me krivis za ovo?"

Kristijan: "Samo mi reci, kako ti otkrila da ima temperaturu?" Bio sam drzak.

Katarina: "Proslo je deset, nije jos uvek ustao.." prekinuo sam je.

Kristijan: "I?" nasmejao sam se cinicno "Znaci, nase dete koje se svako jutro budi pre sest sati je spavalo do deset i tebi je to bilo normalno."

Katarina: "Mislila sam da se uspavao.." ponovo sam je prekinuo jer ne mogu da slusam gluposti. Pavle je dete koje kasno leze, rano ustaje. Nikada nije ustao posle sedam sati, koliko god smo se mi trudili da duze spava. Znaci, njega nije bilo tolilo dugo i ona nije osetila potrebu da dodje da ga proveri.

Kristijan: "Prestani vise!" povikao sam "Ti nisi ono sto si nekada bila, ne znam sta se desava sa tobom." rekao sam tisim tonom drugu recenicu.

Katarina: "Ni ti nisi ono sto si nekada bio." rekla je sa suzama u pcima. Sokira me ovo sto govori, ja sam svoj zivot posvetio Pavlu. O cemu ona prica?

Kristijan: "Ja da sam bio kuci, ovo se nikada ne bi dogodilo." rekao sam jednostavno.

Katarina: "Ali nisi bio kuci." ispravila me je.

Kristijan: "Tvoja jedina obaveza je bila da njega cuvas, ja ih imam sto."

Katarina: "Ne znas kako mi je bilo. Uzela  sam ga u narucje.." gusila se u suzama, napravila je pauzu da uzme daha "Kao da je bio mrtav."

Kristijan: "Kakvo je stanje sadam?" Potpuno sam ignorisao ono sto je rekla. Nista me nece smeskati sada, pa cak ni njene suze.

Katarina: "Jos uvek mu pokusavaju skinuti temepraturu." Krenuo sam ka liftu, Katarina je isla za mnom.

Kristijan: "Na kom je spratu?" Hodao sam brzo, ona je bila par koraka iza mene.

Katarina: "Na drugom." rekla je kratko. Dok smo cekali lift, Katarina jr trazila nesto po svojoj torbi. Cim je sisao, neki ljudi su izasli i jedna zena se sudarila sa Katarinom i ispalo joj je pola stvari iz torba. Zena je samo otisla, a ja sam joj prisao pomoci da podigne sve to. Iako je pokusaval sakriti, video sam malu flasu vodke. Besno sam gurnuo njenu torbu u stranu i ustao. Ona je imala problema sa alkoholom, lecila se.

Kristijan: "Moja najveca greska je sto sam tebe ozenio!" rekao sam besno i usao u lift, stisnuo sam dugme. Nisam zeleo da je cekam, nisam imao strpljenja za nju.

Katarina: "Moja najveca greska.." obrisala je suze i pre nego sto se lift zatvorio rekla "je ta sto sam zavolela tebe!"


ONA NJEGA, ON MENE *Završena*Where stories live. Discover now