66 deo KRAJ

1.6K 61 24
                                    

Nekoliko sati ranije

KATARINA

Ustala sam jako rano, odlucila sam da odem do bolnice i proverim da li bi moje srce odgovaralo za Valentinu. Napisala sam poruku za Kristijajana i ostavila je na stolu. Ukoliko moje srce ne bude odgovaralo, znam da ce ga on dati. Znam. Morala sam da mu napisem ono sto osecam. Iskreko se nadam da ce moje srce odgivarati Valentini. Ja svakako umirem, znam da nemam nade za zivot. Tumor je porastao previse i znam da cu ziveti jako kratko. Imam sansu da dam nekome produzim zivot, bolje je da joj dam srce ja. Ja koja cu svakako umreti nego jedan covek koji ne zasluzuje nista lose u svom zivotu, a doziveo je toliko losih stvari. Polako sam usla u njegovu sobu i poljubila ga u obraz. Zatim sam otisla poljubiti Pavla, mnogo mi je zao jer nece moci ds odrasta uz mene. Sto necu biti ti kada krene u skolu, kada bude imao tinejdzerske probleme i slicno. Zao mi je sto cu propustiti mnogo bitnih dogadjaja. Dala ja srce njoj ili ne, necu ziveti duze od par meseci.

-

Uradili su test i moje srce odgovara toj devojci. Previse sam srecna sada. Da, svesna sam da cu umreti ali cu joj produziti zivot. Ona je divna osoba, to sam videla onaj dan. Odlucila sam sastaviti poruku za Kristijana jer ce biti jako tuzan kada cuje. Ali on zasluzuje ovo sto radim.

-

Stavila sam pismo u torbu i gledala u nebo. Dok sam prolazila ulicom, pozvala sam svoje roditelje.

Ljiljana: "Kada se vracas kuci?" Oci su mi se nakupile suzama.

Katarina: "Idem na mnogo bolje mesto." Uzdahnula sam.

Ljiljana: "Sta pricas?" Uplasila sam je. Nisam to zelela. Znam da ce na najgori moguci nacin saznati da sam bolesna Onda kada umrem.

Katarina: "Hvala vam sto ste bili najbolji rodite.." Prelazila sam ulicu i nesto me je udarilo. Zatvorila sam oci i videla Dunju. Dolazim, zasluzujes objasnjenje.

SADASNJOST

KRISTIJAN

Operacija je pocela, moje suze samo liju niz lice. Placem zbog nje. Nije zasluzila da umre tako sto je neki nesposobni ludak udari. Srecan sam jer ce ona ziveti, ali.. Sve bi bilo bolje da sam ja taj donor. Kako cu objasniti sinu da nje vise nema?

Xx: "Vi ste bivsi muz preminule?" Samo sam klimnuo glavom, a on mi je dao sve njene stvari. Otvorivsi njenu torbu nasao sam jedan papir. Uzeo sam ga u ruke i planirao procitati ali je izasao doktor sa Valentinine operacije, pa sam ja taj papir samo gurnuo u dzep.

Doktor: "Operacija je uspela."Mnogo osmeha, mnogo srece si donela svojom smrcu Katarina. Voleo bih da se sve nije ovako zavrsilo. Ostace veliki trag na mom srcu zbog svega ovoga.

Par nedelja kasnsnije

VALENTINA

Oporavljam se od operacije jos uvek. Nisam verovala da cu na kraju dobiti to srce. Mislila sam da cu umreti, da za mene nema nade. Nasmejem se na samo secanje sebe od pre par meseci. Bila sam pesimisicna. Cuda su u zivotu moguca. Pocela sam da se krecem, necu jos duze vreme moci da jasem ali nema veze. Ne znsm ds li je moja porodica srecnija ili ja. Ne znam ko mi je dao srce, ali toj osobi sam mnogo zahvalna. Znam da je zena izgubila zivot u nesreci i da je zelela da donira organe. Zao mu je sto je na taj nacin izgubila zivot. Presvlacim se i polako hodam ka Kristijanovom dvoristu.

ONA NJEGA, ON MENE *Završena*Where stories live. Discover now