Lucas Mickelson

55 12 99
                                    

"Oh, to si ti, Lucase", odgovaram i već sledećeg trenutka vrata staklene tuš kabine se polako otvaraju.  Ispred mene se pojavljuje moj novi-najbolji-dečko-na-svetu. Ali obučen. Njegove zelene oči sijaju kao prvog puta kada smo se susreli. Ta iskra u njima, koja postoji, tako sitna, toliko utiče na moje disanje, da evo sad već osećam kako dobijam aritmije. Svoju braon kosu, koja je nekad loknasta, a nekad ipak ravna, uništio je gelom(iako mu svakog dana pričam kako to da ne radi!). Osmeh mu već sledećeg trenutka blista, i na obrazima se  pojavljuju velike udubljene borice od smejanja(nisu baš prave rupice). Izgleda kao najsrećnije detence na svetu. I ne. Ne kažem da je to zato što je 2 godine mlađi od mene, ali ok. I NE!DEFINITIVNO NE LIČI NA HARRYJA, GLASIĆU U GLAVI.

"Žmuri!", vrisnem istog trenutka i prekrivam mu oči rukom.

"Daj, Em, zajedno smo već 3 meseca, a ja nikako da te okusim, hmmm", priča i već sledećeg trenutka me gura u kabinu, sklanjajući moju ruku i zatvarajući vrata za sobom.

"Am, Lucase...", odgovaram sramežljivo u potpunosti pocrvenevši jer je sada već bez majice. Njegovo isklesano telo i 6 para pločica, mi doslovno prave problem sa disanjem. Uostalom, šta si mislila, Em? Da osoba koja trenira košarku, od kad zna za sebe je žgoljavi mršavko?

"Šta je bilo, izgubili smo se negde, malena?", priča mi i gura me uza zid. Već sledećeg trenutka njegove mekane usne su preko mojih, te započinje stravstven poljubac. Poljubac od kog mi se vrti u glavi. Sada već svojim rukama me hvata za butine i  noge  su mi već obmotane oko njegovog struka koji samo tako ide u obliku slova V. Tuš, koji je podešen na najjače, jeste jedini trenutni zvuk, mada se tu i tamo provuče neki uzdah strasti. Idalje sam pripijena uza zid, kad čujem zvuk otkopčavanja njegovog šlica. Bacam pogled ka dole, i shvatam da me on želi.

Ali da li ja njega želim?  Da ? Koga lažeš, Emily? Svaki put kad vam je malo duži poljubac, tebi je taj prokleti Harry Styles u glavi. I svaki put kada dođe do ovakve situacije, ako pre neke nedelje u  svlačionici bazena, tebi samo što se ne omakne njegovo ime. Ne. Ovo nije ispravno. Ali, Lucas je tako predobar. Pitate se zašto?

Pod jedan:nenormalno se brine o meni(i kad kažem nenormalno, ne ne preterujem, jer sam sam mu rekla kako se otkrivam svake noći kada legnem, a on se već posle pola sata nacrtao na ivici mog kreveta, ne bi li sprečio to). Pod dva: zna sve o mojoj prošlosti, i ne osuđuje me, niti kopa dublje po njoj(kao svaka druga tračara sa naše godine). Pod tri: poklanja mi svu pažnju sveta (čak i onda kad se  kupa, I NE, NE MISLIM NA BEZOBRAZNE SLIKE!!). Pod četiri: zna moju omiljenu boju(roze), moju omiljenu knjigu(Harry Potter i polukrvni princ), moj omiljeni film(Notebook). Pot pet: uliva mi nadu da znam da igram odbojku(bio je to uslov da upadnem na faks ,pa sam morala da naučim i odbojku), iako sam najgori primač na svetu i posmatra me na svakom treningu(mislim da je to zbog šortsa). Pod šest: voli životinje. Pod sedam: košarkaš je i uz to predivan. Pod osam: ljubi se najlepše na svetu.Pod devet: mislim da je to dovoljno razloga da shvatite zašto je i možda ispravno to što smo trenutno zajedno ispod tuša.

"Dušo, stigla sam!", čujem ushićen glas moje majke i korake štikli , na šta se već sledećeg trenutka momentalno upetljavam. Lucasova reakcija nije ništa bolja, te ga već sledećeg trenutka šutiram iz tuškabine sa sve mokrom majicom i otkopčanim šlicem.

"Evo, mama, samo trenutak! U kupatilu sam. Ovaj..ne ulazi.. Lucas ima problema sa stomakom..", mucavo pričam, gasim tuš i oblačim beli najmekakaniji bademantil na svetu. Lucas mi upućuje upitan pogled, na šta ja sležem ramenima i šapućem mu da ispusti onaj zvuk (prdež) usnama, na šta mislim da će možda već sledećeg trenutka da mi raskine, ali on se naprotiv smeje, što je još jedan od razloga zašto je od dobar za mene.

"Oh, nisam ni planirala", odgovara odsutno Anne na šta već čujem da je ispred vrata. 

"Mama, možeš li mu doneti neki lek iz svoje kućne apoteke, izvini ako te mučim", odgovaram molećljivo, na šta dobijam njen potrvrdan odgovor i na šta se čuje *prdež* koji Lucas ispušta usnama, zbog čega već sledećeg trenutka opet umirem od smeha. Prilično sam sigurna da je Anne rekla fuj, a već sledećeg trenutka kada zatvori vrata, izlazim iz sobe, i tražim Lucasove stvari koje sam nedavno zaplenila, ne bi li se presvukao u nešto suvo.

"Sreća tvoja pa imam stomačnih problema, inače ne bi ovako završila", dernja se Lucas iz kupatila na šta se ja gromoglasno smejem. Kažem vam, stvarno je najdivniji dečko na svetu.

***

"Emily, obećaj mi da ovog puta nećeš da se napiješ, kao prethodnog četvrtka,  kada sam ti držao kosu iznad wc šolje", glasno mi priča Lucas u uvo, dok oko nas trešti muzika. Kućna žurka je, nedelja uveče, i pravo vreme i izgovor za mene i alkohol (da, kao što rekoh napredovala sam u životu i dobila prosvetljenje, ali ipak ne toliko da prestanem da pijem).

"N........e brini, ljubavi", pričam mu dok malo zaplićem jezikom, na šta sledećeg trenutka dobijam njegov upozoravajuće-preteći pogled.

"Ako se napiješ, ljubavi, obećavam da ćemo u ovom ružnom Elinom wc-u da završimo ono što smo danas počeli", namiguje mi i već sledećeg trenutka me stravstveno ljubi.

On za razliku od mene nije pijan. On je sportski tip.

***

Posle nekoliko minuta ljubljenja i igranja, guram ga od sebe i pričam mu kako to nije etički i kako se verovatno ne bih sećala našeg prvog puta i kako to je l' te nije fer, pa mi on uzima čašu pomešanog bućkuriša koji mi je Daniel (njegov najbolji drug) maločaš smućkao i odlazi do kuhinje, ne bi li mi doneo običnu vodu, kako bi mi se iznenadila jetra (da, baš je tim rečima rekao). I rekao mi je da se ne mrdam.

Ali, naravno, naravno da sam se mrdnula. Evo me već pet minuta u WC-u i povraćam sav mogući današnji sadržaj svog želuca, u najružniju WC šolju na svetu, koja je u potpunosti žuta. Mislim da vidim čak i bubašvabu. Bože, devojko, ovo je kućna žurka, očisti ga.

Telefon sam očigledno ostavila u torbicu, a torbicu na čiviluku kada sam ulazila, i sad, jebi ga. Valjda će shvatiti da sam ovde. Valjda. On je Lucas. Pametan je. Lep. Pouzdan. Okej, evo opet nagona za povraćanjem.

Lucasa i dalje nema. Ne znam koliko sam već zaglavljena u ovom gadnom WC-u, ali toliko dovoljno da već sada grlim ovu smrdljivu dasku od WC šolje i pričam je kako će moj princ na belom konju doći. Vrata se konačno otvaraju. Vid mi je doista mutan, ali da se primetiti da se Lucas presvukao i skinuo gel. Sada nosi belu običnu majicu, umesto  svetloplave teksas jakne, crne pantalone umesto svetloplavih farmerica , i kožne cipele, umesto belih nike makserica.  Je l' on to stavio bandanu? Vidite i nisam toliko pijana, prepoznala sam dečka. I to čak presvučenog.

"Dokle ću više da te spašavam, ludice?", odgovara mi njegov blago promenjen glas, mora da je pio, sto posto je to, i već sledećeg trenutka sam u njegovom naručju.

Od kad on voćkasto miriše?

"Do...sud.n..g..d..na", odgovaram zatvarajujući oči i zahvaljujući Bogu što je Lucas ovako najbolji na svetu.

***

***Uživajte🥰

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

***
Uživajte🥰

Hm, Tina_Black7 potrebna mi je tvoja pomoć oko ship imena za Lucasa i Emily, možda i on izazove nečije simpatije❤

I da, da li želite da danas objavim još jedan nastavak, ili  biste ipak sutra?

LostWhere stories live. Discover now