13.DIO

472 12 0
                                    

VIKTOR P.O.V.
„Zašto bi se zadržali duže? Samo smo tražili dokumente?“
Pogledao sam u Reu zbunjeno.
Zar je stvarno mislila da bih nešto imao s Anom?
R: „Ne znam ja što ste mogli raditi.“
Rekla je nekako ljubomorno što me navelo na razmišljanje.
Što je baš ona ljubomorna? Zar nije ona ta koju briga za mene?
Ili ipak ne?
Dok smo se strijeljali provokativnim pogledima, Uroš nas je samo zbunjeno promatrao.
Zar još nije shvatio da mu za ovim stolom nije mesto?
Ah, malo mi fali da ga otpustim!
Ja: „A što smo to mogli ona i ja raditi?“
Gledao sam u nju kao glupo dijete koje ništa ne zna o životu.
U: „Kakvi su ovo razgovori, pobogu?“
Ja: „A, da se ti ne mešaš? Možeš komotno prošećati od stola.“
Namrštio se te pre nego je otišao pozdravio se s Reom.
„Već se stvorio kontakt i sa Urošem znači.“
Prevrnula je očima.
R: „Što god ja radila nevezano za posao, nema nikakve veze s tobom i ne treba te zanimati.“
Rekla je ponosno, te sam se krišom nasmejao.
Volim kada priča kao šefica.
Ima veliko samopouzdanje.
Uvek je i imala.
„A je li?“ Rekao sam podignuvši jednu obrvu.
R: „A da.“
Ja: „A kada dodje do mene i neke druge ženske ti se odmah umešaš. Naprimjer ovo s Anom. Kako si mogla znati da ćemo se nas dvoje zadržati duže, iliti imati nešto?“
Kao da je progutala knedlu shvativši da sam ju provalio.
Fakat je ljubomorna.
R: „I ne zanima me.“
Rekla je odlučno, ali mene nije mogla lagati. Možda joj nisam bio desna ruka u srednjoj školi, ali znam ju dovoljno da se sa mnom ne može pretvarati.
Znam kada ju nešto muči i kad je neraspoložena. Tada joj nikako ne treba stajati na put.
Itekako postaje ‘nadrkana’ i prema svima se ponaša, jednom riječju hladnokrvno.
Znam ju, znam njenu dušu i srce.
Što osjeća u trenutku. Sve znam.
Da, možda je to čudno.
Nikada nismo bili ni drugovi kako treba, a kamo li par.
Oboje smo to priželjkivali, ali nikada nismo dozvolili sebi da to priznamo.
Nismo dozvolili da se zaljubimo, iako ja jesam.
Sve bih učinio za njen osmeh.
Za njenu sreću.
Ali naravno, ja kao ja nikada nisam dopustio da to sazna.
Pa, zašto bih kada od tog nema ništa?
Može ona igrati svakakve igrice sa mnom, ali oboje vrlo dobro znamo što je u našim srcima.
I uvek ćemo znati.

SuđeniWhere stories live. Discover now