30.DIO

390 14 0
                                    

„Ne, ti se saberi Petre! On nije nikakav debil već moj šef i stari drugar, shvati to.“
Osjetila sam njegov bijes preko telefona, ali kao da se suzdržavao.
P: „Gde god da si vrati se i dođi kući.“
Rekao je smireno, ali to je mene samo još više naljutilo.
Ja: „Ne, neću. Rekla sam ti ne dolazim kući još dva dana. Ti nemaš nikakve veze s tim.“
P: „Nemam nikakve veze? Je li ovo sve samo zato što nisam znao da si alergična na jebene orhideje!?“
Ja: „Ne, Petre! Nije problem u jebenoj alergiji, ali to nije jedina sitnica koju ne znaš o meni. Kada bi te sad pitala bilo šta o meni ne bi znao. Najbolje je da se razdvojimo na neko vrijeme.“
P: „Rea, sta lupaš bre!? Ostavljaš me, i to preko telefona?“
Ja: „Treba mi malo slobode! Razgovarati ćemo kad se vratim. Možda.“
P: „Ali..“
Što god je namjeravao reći nisam uspjela čuti jer mi je telefon uzeo Viktor. Bože, prepao me je.
V: „Rekla ti je svoje Petre. Ne smaraj ju više.“
Prekinuo je poziv, te sjeo pored mene.
V: „Lik nije normalan, zašto se natežeš oko njega uopšte? Ne liči mi na nekog ko te voli.“
Uzdahnula sam i skupila tanjure u sudoper.
Ja: „Ni ne namjeravam više.“
Hodajući za mnom samo me gledao znatiželjno isčekujući što ću novo reći.
V: „Ostavila si ga?“
Klimnula sam glavom, te se na njegovom licu ocrtao osmeh od uha do uha.
V: „Auč, preko telefona! Stvarno si hladnokrvna malena.“
Nasmejala sam se nakon što sam ga udarila u rame.
Ja: „Baš si mi se ti našao reći.“
V: „O, šta sad tvrdiš da sam i ja hladnokrvan?“
Približavao mi se dok nas nije stjerao do zida. Stvarno on ne može podnijeti ni sekundu, a da mi se ne približi.
Ja: „Viktor i osjećanja? To Bogme nikako ne ide zajedno.“
Slatko se nasmešio prateći moje usne koje izgovaraju riječ po riječ.
V: „A, kako ti to znaš?“
Ja: „Reći ćemo da pretpostavljam.“
V: „Samo ti pretpostavljaj malena, ali nisi upravu.“
Ja: „O znači imaš osjećanja, a?“
Uzeo mi je ruku i prislonio na svoje grudi.
V: „Čuješ kako mi srce kuca?“
Progutala sam knedlu potvrdno klimajući glavom.
„Ono kuca za nekog. Niko ne može ostati hladnokrvan koliko god se trudio. Pa čak ni ti, a ni ja. Svi osjećamo. Nešto. Nekog.“

SuđeniWhere stories live. Discover now