•SAVJEST PROTIV STRASTI•

"•LUDO VEČE•"

- " Gospođice Alex, drago mi je, ja sam Hunter Wiliams vjerovatno već i znate to, ali moram Vašu drugaricu da podsjetim."
Pružajući joj ruku, sa velikim blistavim osmijehom, sređen u crno odijelo,  svaka dlaka na njegovoj kosi i bradi je ravnomjerno uređena, miris njegovog parfema je popunio moje nosnice davajući mi drhtavicu u nogama. Žmarci su me obuzimali po cijelom tijelu, nije me puštao iz vida, neko bi rekao da me želi ubiti na licu mjesta kako me je gledao, ili kao da me želi odmah skinuti i odvući me sa sobom u krevet. Njegova ruka je i dalje stajala na mojim leđima...

- "Hoćemo li?" rekao je dubokim i hrapavim glasom, Alex me je streljala pogledom, da ne napravim kakvo sranje. Dajem joj blagi smiješak i klimam glavom da će sve biti okej. Povučen sam tip, ali kada je u blizini neka osoba koja je umišljena do bola kao gospodin Hunter, jednostavno bih mu poklapala svaku riječ makar progovorila i na guzicu. Alex mi je očima rekla da se ponašam prikladno, i naravno da hoću  isključivo radi nje.
Putem do separea gdje smo sjeli, sklonila sam njegovu ruku sa mojih leđa, pogledala sam ga u oči sa neugodnom facom, mrko me pogledao, nastavio je razgovarati sa Alex u vezi sa poslom.

-"Izvinite me, idem do toaleta kratko." ustajem, a dim oko mene je svuda, miris alkohola i cigareta obasipali su prostoriju.
-"Koga briga." rekao je hladnim glasom gledajući moj sledeći potez, kao da me namjerno želi dovesti do tačke ludila. Alex mi maše rukom da idem.
-"Suzdrži se Lilah, možeš ti to, samo mu se smiješkaj u facu, a u sebi zamisli kako ga šamaraš." neko bi rekao da sam psihopata, ali imam i ja svoje granice. U toaletu nisam ni stigla na red, vratila sam se odmah, ali sam sjela na drugo mjesto, odmah do šanka. Ne želim slušati Huntera i njegove provokacije. Napisala sam Alex poruku tako da zna gdje me može naći. Naručila sam  somersby da se opustim, nargila je bila suviše skupa a moram razvući mjesec dana džeparca. Muzika je baš glasna, zvoni mi telefon i pogodite ko zove, Marcus. Uzimajući piće u ruke krenula sam prema vani da mu se javim.

HUNTERS POV

Gledam u nju, cijelo veče. Tvrdoglava i prokleto prelijepa. Bježi od mene, suviše očigledno, a ko god bježi neće daleko stići. Osjetio sam kako su joj klecale noge dok sam bio pored nje. Očekivao sam da će mi se bacati u naručije kao ostale cure, ali ne, ipak glumi nedodirljivu. Većina cura jedva čeka da spavaju sa mnom, sa Hunter Wiliamsom. A šta je ona drugačija? Sve su iste. Sve one žele isto. Novac, karijeru, veliku vilu, brindirane marke i naravno bogatog muža da finansira sve te gluposti. U životu nikada nisam bio zaljubljen, to je riječ za budale, a kamoli da sam volio neku žensku osobu. U mom svijetu to i ne bi trebalo postojati. Takve stvari nas ometaju u poslu, i emocionalnoj psihi. Svaku noć različite cure, iskoristim ih i šutnem, one se ne bune već traže još, a meni još bolje. Što poželim to i dobijem. A ja želim nju. Golu, u mom krevetu, da joj osjetim miris tijela i kose, da je ljubim cijelu noć, da vodimo ljubav. VODIMO LJUBAV? Ne Huntere, nisam mislio na to, već na sex. Zaručen sam već 2godine, uz prisilu i pretnje mojih roditelja, Elena je  (zaručnica od Huntera) najbolja za mene, govore mi tako. Najbolja je ZA NJIH jer potiče iz bogate porodice, moj otac i njezin su poslovni partneri i prijatelji već godinama, kako se Elenin otac bližio bankrotu, došli su na ideju da spoje firme uz pomoć Elene i mene. Da se krajem ove godine vjenčamo, jer očekuju da se skrasim već jednom, a Elena je idealna prilika. Da mi roditelji ne prijete da će mi oduzeti sve, i da će me ostaviti bez ičeg ne bih pristao na tu ludost nikada u životu. Elena je sama po sebi kučka tako da se izrazim, gadi mi se kao osoba, znam na šta je sve spremna. Ona mi je kao i sve druge sa kojima spavam, nikada ništa posebno.
-" Gdje ona to ide?" upitah Alex za Lilah. Ostavljajući na sto čašu od viskija, ustajem i krenem prema njoj, ne znam koji mi je vrag.
-" Vjerovatno je zove Marcus, njen dečko svađaju se sigurno, Marcus je veoma teška osoba." gledajući me čudnim pogledom.

LILAHS POV

Javljam se na telefon, u nadi da me neće odmah napadati, tijelo mi se koči, uzdahnem i javim mu se.
-"Hej Mar-" nisam uspijela ni izgovoriti njegovo ime odmah je dreknuo.
-"ŠTA MISLIŠ KAKO SE TO PONAŠAŠ, ODEŠ U NJUJORK I ODMAH PROŠIRIŠ MUDA!" nije bilo potrebno da ga stavljam na spikerfon jer ljudi koji su bili blizu mene su čuli razgovor, i kako mi se Marcus obraća.
Progutala sam knedlu i sagnula glavu prema tlu slušala sam ga šta mi govori.
Osjetim poznati parfem iza mene, pogled uperen ka meni. Otima mi telefon iz ruku.
-" O ne ne ne, nemoj molim te, vrati mi telefon!" skačem u nadi da ću uzeti svoj telefon nazad, manja sam za dvije glave od njega. Uzeo je telefon, i prije nego što se javio, vilica mu je bila zategnuta i kroz zube je počeo govoriti.
-"Šta misliš ko si ti? Nemoj da ti ikad više padne na pamet da nazoveš ovaj broj, usudiš li se napraviću ti pakao od života. Obećajem ti." rekao je to dovoljno sarkastično i povišenim tonom ne obazireći se da su oči uprte u nas. Prekinuo je i dao mi je telefon u ruke. Oči su mu bile crvene od bijesa.
-"Kako si mogao tek tako da mi uzmeš telefon i plus još da nekome prijetiš! Imala sam situaciju pod kontrolom i nije mi trebala pomoć!" gledao me je  bijesno, uzeo je moju kosu i blago stisnuo, usne su nam bile toliko blizu, gledali smo se u oči, kunem Vam se mislila sam da ćemo se poljubiti, i ja bih to čak dozvolila! Šta se dešava sa mnom..
-"Malena, ne opiri se, ne odgovaraj mi, ne povisuj ton na mene, učinio sam ti uslugu samo." odmakeo se i počeo me odmjeravati od glave do pete.
-"ŠTA SAM PROPUSTILA?! Od gužve sam se jedva izvukla i izašla vani."zadihano dolazi Alex gledajući u nas dvoje kao da smo sa Marsa pali.
-" Ugodan ostatak večeri gospođice Alex i Lilah. Očekujem Vas sutra ujutro u mom uredu. Posao je Vaš." rukovao se sa Alex, mene je samo pogledao i otišao. Glupan neotesani.

Jutro je, prvi dan na fakultetu..

SVAKIM DANOM ĆE BITI BAREM PO JEDAN NASTAVAK MINIMALNO.🔜😇