•SAVJEST PROTIV STRASTI•

•KRAJ•

-"MOŽEŠ I HOĆEŠ! Sada udahni duboko pa onda izdahni. Ponavljaj to i tiskaj."  Preznojavala sam se, ponestajalo mi je polako snage, moje tijelo me izdavalo. Samo da se rodi živo i zdravo.

•••••

-"Lilah... rodila si živu i zdravu curicu." čula sam Loren skroz slabo kako mi je govorila. Plač dijeteta je odjekivao prostorijom. Curica? Zar nisu rekli dječak. Toliko je bila malena kao pahulja.
-"7 mjesec, poranila si mamina i tatina princezo." usne su mi bile suhe, tijelo preznojeno i bolno. Moja nada je bila u ovome trenutku naša curica.
-"Izvoli, Lilah." ruke su mi se tresle, Loren je uzela i stavila je meni u naručje.
-"Tvoje ime će biti Melek (anđeo na turskom), jer si ti moj anđeo. Čudo od bebe. Nadam se da ćeš biti dobro pahuljice moja." šapućala sam toliko tiho, da više ni sebe nisam čula. Bila sam iscrpljena. Loren i ja smo bile pod šokom, nervozom, srećom i tugom. Emocije su se pomiješale. Trenutno se nalazimo u situaciji gdje ne znamo šta bi uradili. Preživjele smo. Loren je uzela Melek da uradi sve što je potrebno za njegu.
-"Huntere ljubavi, samo se još ti probudi da budemo svi potpuni." u tom trenutku sve mi je pocrnilo pred očima.
*7 sati kasnije*
Osjetila sam da me neko miluje po kosi, oči nisu htjeli da se otvore jer znam da je sigurno to Roman. Ne želim da ga vidim!
-"Ljubavi...Malena moja..." Da li ja to sanjam? Od Huntera glas?! Nemoguće!
-"Hu-ntere?" faca mi se izbezumila istog trenutka. Pored mene stoji Hunter glavom i bradom. Čučeći i sa par suza na njegovom licu.
-"Shhh, prošlo je srećo. Na sigurnom
ste obe. Ja... predivna je kao i majka." Toliko mi se pitanja vrtilo po glavi. Kada se probudio iz kome? Kako je došao? Gdje je Melek?! A gdje sam
ja to?! Ovo nije Romanova kuća. U penthousu smo. Zagrlila sam ga jako i jecala na njegovo rame.
-"Mislila sam da nećeš preživjeti... one noći... ja... Kako si došao? Šta se desilo? Gdje je Melek?"
-"Hej, obećavam više da te ne napuštam! Melek? Dakle, tako si je nazvala? Naš maleni anđeo je u drugoj prostoriji sa najboljim doktorima koji se brinu o Vama. Mislio sam da su bolnice nam više preko glave, tako da sam ih pozvao ovdje. A što se tiče onog majmuna. Ne brini, nije više u stanju da bilo šta uradi. Za tebe Lilah, cijeli svijet bih okrenuo naopačke."
•••10 godina kasnije•••
-"Mamaaa, tataaaa!!" Iz sobe odjekuje dobro poznat glas. Naša Melek koja ima sada 10 punih godina, tvrdoglava je i voli da šefuje na svog oca. Pokupila je aman baš sve od njega. Tu su i blizanci Teo i Leon. Njima je sada pune 4 godine.
-"Daa? Budi tiša!" U isto vrijeme smo odgovorili. Hunter i ja ležimo na kauču dok blizanci spavaju u svojoj sobi.
-"Kada će doći tetka Alex?" Prekrstila je ruke, te se smrkla sa svojim puppy eyes. Manipulator mali.
Čuli smo zvonjenje na vratima i znali smo da su već stigli.
-"Tu su malena." Obratio mi se Hunter šapučući na uho gdje me poljubio u rame. Ustali smo oboje , ali nas je Melek preduhitrila.
-"TETKAAAA ALEEEEXX!!" Bacila joj se u najveći zagrljaj na svijetu, dok je Oliver stajao iza njih i nosio u naručju malenog dječaka koji je imao svega par mjeseci, a za rukom je Alex držala Mariu , Melekinu najbolju drugaricu koja je generacija njena. Kakva sudbina zar ne?
-"Nećemo stajati sigurno ovdje danima, ulazimo unutra!" Oliver i Hunter su otišli do nove firme koje su otvorili u međuvremenu , gdje su stare tvrtke i dalje tu. Hvala Bogu imamo i previse, ali najvaznije od toga svega je sta smo preživjeli da bi ovo danas sve imali. Mislim na ljubav, sreću i naša tri života. Hunter se pobrinuo da radim povremeno u diječijem sirotištu i da povedem Melek, Tea i Leona sa sobom da se igraju. Srce mi je puno. Naša ljubav je i dalje ista i nakon 10 godina. Problemi su nestali onog dana kada me spasio od onog gada. Trenutno je doživotno iza rešetaka sa fizičkim poteškoćama koje je zadobio od strane Huntera.
-"Pusti djecu u igraonicu, a ti i ja mila moja ćemo gledati neku seriju dok oni naši ne dođu." Alex je ušuškala svog bebaća , a ostala djeca su nam se igrali u susjednoj sobi koja je sada igraonica za njih.
-"Misliš li da ima ta serija i film koji bi nam se svidio, a da je ravan svemu onome što smo mi preživjeli?" Kratko sam se nasmijala i ispila gutljaj kafe dok se Alex zagrcnula od smijeha.
-"Ne vjerujem, ali hajde pronaći ćemo ga."

Kraj nije nešto, ali barem je srećan zar ne?😂 Da li da pisem novu pricu?😌 bice puno bolja i drugacija od ove 🤩

#lilahhunter4ever