•SAVJEST PROTIV STRASTI•

•RIZIK•

-"Prenesi drugu da šta god je naumio da prestane ili mu je pametnije čak da se odmakne od nje. Problemi će se samo nastaviti. A mi nećemo stati!"
Sve mi je pred očima odjednom postalo crno. Od silnih bolova sam se onesvijestio.
Budeći u istoj bolničkoj sobi u kojoj sam bio prije nekoliko dana. Primjetim doktora i Huntera.
-"Jedan čovjek Vas je našao na parkingu sa ozljedama. Mi smo preko Vašeg zadnjeg poziva pozvali gospodina Huntera. Nadamo se da neće više biti sledećeg puta, barem da sledeći put bude nešto radosnije." ostavljajući nas doktor nasamo.
-"Ne znam više šta da radim Olivere. Ludim, oko mene ljudi su non stop povrijeđeni ili ozlijeđeni. Izvini brate.." Hunter je počeo da se izvinjava, prekrstio je ruke i gledao u mene.
-"Ne trebaš se meni izvinjavati. Alex se zbog tvoje osvetničke buduće žene i tvoje drage drugarice nalazi u komi. Kada sam ti govorio da riješavaš to na vrijeme, tebi je bilo na pameti kako da jebeš jeftine cure poput nje."
bio sam ljut i razočaran, manje više što su me izudarali nego najviše zbog Alex.
-"Bio sam glup." samo je to izgovorio jer ga je grizla savjest.
Otpuhao je i nije više znao šta da kaže.
-"Ništa, od sad gledaj da budeš pametniji. Inače će svi tebi dragi ljudi stradati. Usput rekli su mi da ti prenesem poruku. Ako se ne odvojiš od Lilah stradaće još mnogi. Tako su mi rekli."
-"U pičku materinu, sve se iskomplikovalo."
Zagrlio me bratski i rekao mi je samo da će porazgovarati sa Elenom večeras.
Nazvao je Lilah i čujem da joj se izvinjavao.

LILAH'S POV

Prije nego što sam pošla na fakultet, pojela sam dva sendviča i čokoladu. Sinoć kada je Hunter otišao učila sam do 2 sata ujutro. Iznervirao me sa odgovorom jer sam očekivala bolje. Rosita mi je donijela rano jutros test, gdje je bio očekivano. Pozitivno. Zazvonio mi je telefon i vidjela sam Hunterovo ime. Javila sam se možda je nešto hitno.
-"Oliver je u bolnici opet, istukli su ga Elenini ljudi. Dobro je, zašili su mu ranu na glavi. Izvini za sinoć, znaš i sama kakve imamo dane pa me ponijelo. Nije mi bila namjera da te povrijedim. Jesi mi ti dobro?" šokirala sam se. Tražila sam riječi koje da mu uputim.
-"Ti znaš šta oni traže.. možda je bolje da se razdvojimo? Koliko god bilo teško. Huntere, ljudi stradaju. Samo još nismo imali mrtvu glavu. Ako se još nekome bilo šta desi poludjeću skroz. Ja sam dobro ne brini. Kako si ti?" govoreći to sve, nešto kao da me gušilo i suza mi je počela padati niz lice.
-"Znam probaću riješiti sve. Pričaću večeras sa Elenom. Neću dopustiti da nas neko razdvoji obećajem ti. Ako ona nastavi da se igra prljavo, uzvratiću istom mjerom samo da ona strada, a ne ljudi oko nje. Volim te malena."
-"I ja tebe mrgude." odlazeći na fakultet prekinem.
Srela sam se sa Romanom na putu do fakulteta, pa smo zajedno krenuli pješice. Simpatičan je.
-"Može li se znati šta je bilo neki dan? Neka zaraza ili? Da stavim masku na sebe. Dva metra razmaka." smijući se provocira.
-"Ma neki virus prolazni, nemoj me nervirati još ćeš šamaru da zaradiš!" osmijehnem se. Prija mi njegovo društvo. Stvarno je pozitivan.
-"Uh, uh jest nam neko opasan. Hajde da vidim koliko jako znaš lupiti šamaru." kako sam zamahla rukom, uzeo je moju u svoju i pogledao me u oči približavajući se.
-"Iznenadno palčice moraš, ne ide tako."
Nešto me štrecnulo, ne bih da lažem. Baš ima blistav osmijeh.
Razgovor koji smo vodili putem do fakulteta je bilo najviše o životu. Spomenula sam život u Španiji. Saznala sam da je lav u horoskopu kao Alex. A ja jebeno emotivna riba. Naš razgovor je prekinut onog trenutka kada smo stigli i kada sam ugledala Marcusa sa Elenom.
-"Šta je bilo? Što si stala?" upitao me zabrinuto.
-"Objasniću ti nekad kasnije. Jesi li raspoložen da bježimo?" nisam htjela da mu govorim o čemu je riječ.
-"Da nije problem sa onim ljudima ispred vrata?" samo sam se ušutila.
-"Sačekaj malo." zadržao se poprilično, vidjela sam iz daleka da je Marcus pravio neke grimase kada se Roman pozdravio sa njim. Kada je krenuo do mene, oni su otišli.
-"Šta si im rekao pa su tako otišli?"
-"Ništa posebno.. hajmo unutra kasnimo."
Čudan je. Danas sam se osjećala kao da je moj lični bodyguard. Potrudila sam se da cijeli dan budem što aktivnija na predavanjima. Moram ispraviti svoje greške.
Poslije fakulteta, izašla sam na kafu sa Romanom. Baš smo se sprijateljili. Roman je ozbiljniji nego moji vršnjaci. Razumije me i daje dobre savjete. Čini mi se stariji, ali ima osoba koji izgledaju starije. U ovom slučaju je na dobar način.
Ima svijetlo plave oči, punije usne i često ozbiljan pogled. Kao nakit nosi jedino minđušu na lijevom uhu. Kosa mu je svijetlo smeđa i često opuštena. Većinu vremena je sarkastičan i voli se zezati. Mislim da ćemo biti jako dobri prijatelji. Poslije kafića sam otišla kod Alex da joj ispričam sve i donesem radosnu vijest.

HUNTER'S POV

Sazvao sam sastanak sa Elenom u vili. Doći će bez razmišljanja. Moram nešto da uradim. Ako još nekog dirne, ubiću ih vlastitim rukama. Sjedio sam u dnevnom, cupkajući nogama. Gledao sam na sat, vrijeme je teklo, a nje nigdje nije bilo. Čuo sam zvono i samo sam bijesno viknuo:
-"UĐI!"
Došla je u crvenoj haljini koja je oslikavala njenu figuru. Dekolte joj je na izvol'te. Na sebe je stavila dvije kile šminke. Ne bi me čudilo da je lopatom stavljala.
-"Ćao dragi, udostojio si se da me nazoveš. Da nije možda zbog nekih problema?" cinično se nasmijala koketirajući oko mene.
Kako hoda tako se i uvijala. Sve više se približavala meni gdje sam je ja odgurnuo i započeo razgovor.
-"Slušaj me dobro sad, šta god da si naumila da se desi večeras to zaboravi. Nego, da pređemo na stvar."
-"Uuu polako, prvo se pita kako si, šta ima, kako sam ja proživljavala dane bez tebe? Da li sam bolesna možda? Ipak se za par dana ženiš. Trebaš malo voditi brige ipak sam ja ta koja je titrala oko vjenčanja i sve sama odradila." govori mi sa dozom bezobrazluka.
-"Da me zanimalo pitao bi te, ali pošto me ne zanimaš nisam. Prestani šta radiš. Inače ćeš grdno najebati, vratiću ti istom mjerom. Ako krenem tvoje povrijeđivati to ti ništa ne znači jer si sebična osoba. Tako da samo imam cilj da tebe uništim." koliko sam se suzdržavao da je ne udavim.
-"Pa vidi dragi, sam sebi biraš put. Mislim da je poruka bila jasna. Ostavi i vrati se normalnom životu kao prije. I neće niko stradati više. Ili želiš Lilahinu glavu sledeću? Kako ti to zvuči?" provocirajući me, bacim na nju staklenu vazu i govorim joj:
-"Sada znam šta želiš od nas svih. Imaš 5 sekundi da napustiš prostoriju inače ovaj pištolj pored mene i njegovi metci će završiti u tvojim silikonima."

🤫🤫🤫🤫