•SAVJEST PROTIV STRASTI•

•OTETA•

-"Ne prestaneš li, završićeš na dnu mora u sanduku. To ti obećavam." Oliver ga je otrgnuo. A ona je počela da kašlje zbog stiska. Elena je otišla bez i jedne riječi.

HUNTER'S POV

Gubim strpljenje. Tražimo je već sedmicu dana. Nemamo niti jedan trag. Trenutno sam u policijskoj stanici i razgovaram sa rođakom o Lilah i ko je sve moguće u to umiješan.
-"Na koga najviše sumnjaš Huntere?" 
-"Najviše na njenog bivšeg što Vam je pobjegao iz zatvora i moju 'ženu'. Dao bih glavu za činjenicu da su to oni uradili." vrtimo se u krug, a nigdje pomaka. Spavao danima kako treba nisam. Alex i Oliver su zabrinuti koliko i ja. Nikome nije svejedno. Alex je uzela pauzu od fakulteta, pokušava se sjetiti gdje bi mogla biti. Pomaže nam u potrazi kao i većina. Sa Elenom nemam kontakta od vjenčanja niti živim u istoj kući sa njom. Budem u penthousu sa Oliverom i Alex. Ako bih je sreo samo bih je ubio bez imalo milosti.
-"Uzećemo u obzir njih dvoje, da li postoji još neko? Moramo biti spremni na sve." govori mi u nadi da i njemu pomognemo oko svega.
-"Nancy, znaš i sam ko je i kakva je." iz stopa sam rekao.
-"Mhm, a zašto baš ona?" Ispričao sam mu sve u vezi Nancy i Elene.
-"Dobro, možeš ići kući. Dali smo obavjest na televiziji da je nestala i ako bi je ko vidio da se javi." pozdravljamo se, te odlazim razočarano.
Nisam se nadao svemu ovome. Znao sam da je nešto krila, ali sam bio glup i slijep pred svojim očima. Pogriješio sam što sam zapustio nju kao osobu koju volim. Htio sam da se sve riješi što prije, ali to nije izgovor. Namjera mi je bila da dočekam biti sa njom i da se ne moramo kriti. Pomisao na to da nosi moje dijete me raduje i daću sve od sebe da budem najbolji otac na svijetu. I muž naravno za Lilah. Samo se nadam da su oboje dobro. Angažovao sam mimo policije još mnogo ljudi koji se trude oko njenog nestanka i da je pronađu živu i zdravu. Ne znam šta bih da je izgubim...
-"Nalickani manekenu hoćeš li se pomjeriti! Stvaraš gužvu majmune!" na semaforu čujem poznat glas iza auta. Roman.
Kap koja je prelila čašu. Nisam mario za gužvu i ljude koji sviraju već sam izašao. Došao sam do njegovog auta i počeo ga šutati i udarati iz sve snage pred svima. Bijes me obuzeo.
-"Gubi se iz života naših nesposobni stvore!" urlao sam kada su me odvajali od njega. Onesvjestio se od udaraca. Hitna je došla i policija.
-"Šta se desilo gospodine Wiliams?" upitao me jedan od policajaca.
-"Boli me kurac, radite šta hoćete!" agresivnim tonom mu se obratim.
-"Ali.. moraćete sa nama u postaju mogli ste ga usmrtiti." Ne znam ni sam koliko sam izvadio novaca iz novčanika, samo sam mu pružio i rekao da odjebu.
Sjeo sam u auto i odjurio. Našao sam se na nekom brdu gdje je skroz mala populacija ljudi. Stao sam u kraj i izašao. Urlao sam, derao se, iskalio sam bijes. Tuga, razočaranje, ljutnja, nedostajanje.
-"LILAAAH!" briznuo sam u plač gdje sam lupao od volan. Ovaj mercedes, vile, kule, novac i moć ne može se porediti sa njom. Ne mogu me usrećiti. Ona je došla u moj život neplanirano i nenadano. Njoj bih skinuo zvijezde sa neba. Lilah ljubavi da li si dobro? Da li je gladna? Žedna? Kako je naša beba? Da li ću je ikad više vidjeti? Ne smijem gubiti nadu, ne sada. Bože, da mi je neko rekao da ću voljeti jednog dana ovoliko i vezati se za osobu ne bih mu vjerovao. Gledao sam u telefon na našu fotografiju..