•SAVJEST PROTIV STRASTI•

•NEIZVJESNOST•

HUNTER'S POV

-Šta ćeš uraditi povodom toga?" uzeo je gutljaj viskija te se naslonio na garnituru.
-"Nemam pojma, ludim jebem ti dan!" uhvatio sam se za glavu sjedeći u fotelji rastreseno.
-"Slušaj Huntere, ne gubi nadu odmah. Potrudićemo se da je dovedeš što prije kući. Imam plan, poslušaj me sada pomno bez prekidanja." potapšao me po ramenu, te sjeo nasuprot mene. Nije što mi je rođak inspektor, već je i genije što se tiče planiranja.
-"Eh ovako, da te prvo pitam imaš li snimak vašeg razgovora i onaj video što ti je poslao?"
-"Imam sve, nisam htio izbrisati." dobacim
-"Super. Taj snimak i poziv ćeš pokazati policiji i ispričati im sve šta se dešavalo i sa čime ti je prijetio. Ako misliš da ćeš biti u nevolji, nećeš. Da si to već uradio teško bi se izvukao, ali ovako se već može uraditi nešto povodom toga. Nakon toga ću im ja reći svoj plan koji će oni sigurno prihvatiti da urade, a on ide ovako: specijalac koji mi je dojavio za isporuku će glumiti tebe, pošto vjerujem da ne znaju kako izgledaš jer ipak dolaze stranci a ne naši. Specijalac će otići ranije po isporuku sa izlikom da mora ranije krenuti zbog gužve da može stići na vrijeme na pristanište. Kada on preuzme kamion sa drogom, odvešće ga prvo do privatnog skladišta specijalne grupe i ugradiće lažni zid u kamion da se napravi prostor u kojem ćemo biti mi i još par specijalaca sakriveni. Nakon toga krećemo na pristanište i "Hunter" će predati kamion dileru. Kamion u kojem ćemo se mi nalaziti će biti ukrcan u brod i kada krenemo stići će policija i specijalci da "uhapse Huntera" zbog dilanja droge. Nakon isceniranog hapšenja, događaj će biti prikazan na svim vijestima i u svim novinama pod inicijalima H.W. Ljudi će samo pretpostavljati ko li to može biti. Da je slavna osoba to uradila, bilo bi prikazano puno ime i prezime, ali ovako ljudi nikad neće sumnjati na tebe. Uostalom, ne trebamo njih uvjeriti, već Elenu i Nancy. One će zasigurno javiti Marcusu i on će biti siguran da si ti u pitanju i da te se riješio. Kada stignemo na određenu lokaciju, specijalci sa tog ostrva će već imati informaciju o našoj zasjedi i tajno će opkoliti mjesto na kojem se nalaze. Ostalo već možeš i sam pretpostaviti."
Šok. Nisam znao da će ovako dobro smisliti plan. Kako sam krenuo ustati i da ga zagrlim samo sam mu rekao:
-"Pripremi njih petoricu za misiju, a ja ću naći ostatak ekipe. Samo te upozoravam da Marcus neće izaći živ sa tog ostrva. Da li to bilo u samoodbrani ili ga ja sam ubio. Žena koju volim je tamo! Psihopata joj ko zna šta radi, plus nosi naše dijete. Shvati me. Dužnik sam ti što se tiče ovog i nikada ti neću zaboraviti, od mene cijeli život imaš šta hoćeš ."
-"Huntere da imam ženu i plus da je trudna, pobio bih cijeli svijet za njih. Razumijem te brate, samo izađi sa tog ostrva zdrave pameti i neozlijeđen. Večeras se pripremi oko 21:00. Barem dva sata ranije da se pripremimo."  otpuhnuo je i nabacio je smiješak koji govori da će biti sve dobro.
-"Hvala ti još jednom." otišao je pripremiti ljude, gdje sam odmah krenuo kod Olivera.
Pokucao sam u sobu kod Alex i Olivera gdje su oboje u isto vrijeme odgovorili:
-"UĐI!"
Sjedili su oboje na krevetu, gdje sam ja stojao prekrštenih ruku obraćajući se Oliveru i govoreći mu plan koji slijedi večeras. Dodao sam uz to:
-"Želim da budeš pored Alex ovdje i paziš na nju. Nemoj da se zamaraš oko firme, to sam riješio sa Maxom." (tjelohranitelj iz vikendice)
-"Koliko god želim biti uz Alex, idem sa tobom. Rekli smo zajedno u dobru i zlu." ustao je sa ozbiljnim tonom. Alex nas je samo posmatrala i nagovarala Olivera da pođe sa mnom.
-"Ja ću biti ovdje dobro, znaš i sam da imamo obezbjeđenje svugdje. Koliko god ne bih voljela da idete direktno u nevolju, toliko želim da odete i spasite mog baksuza i dovedete našoj kući."više ni suze nije prolila, već je sa bolom u duši govorila.
-"Prvo Olivere, nismo u braku da mi govoriš taj izraz, a Alex zadužiću rođaka da te obilazi. Ne znamo koliko ćemo biti odsutni jer nećemo imati ni signala dok ne dođemo na otok." obratim se njoj i pomazim je po kosi.
-"Zar mora baš on?" Oliver podigne obrvu ciljajući pogled svoj ka meni.
-"Trenutno njemu najviše vjerujem. John je bezopasan te vidiš i sam koliko nam izlazi u susret." Nisam ništa slagao u ovome, ali primjetim da je Johna počela Alex zanimati.
-"Važi brate, kako ti kažeš." Oliver je počeo pakovati naše stvari, gdje sam ja za to vrijeme otišao u policiju i rekao sve šta sam trebao u vezi svega što se dešavalo.
-"Jesi li angažovao još petoricu? Moji momci su spremni." rođak John me upitao.
-"Jesam, riješeno je to sve." moj pogled se zaputio ka glavnom inspektoru, te mi se obratio.
-"Gospodine Williams, drago mi je da ste odlučili da dođete kod nas i podijelite informacije o tome šta se dešavalo. Davno na otoku Hayman se osnovala mafija koja je terorizirala otok i nakon tog se počeli baviti ilegalnim poslovima. Stari šef im je ubijen prije mjesec dana, a novi šef mafije je ovaj lik." pružajući mi sliku na kojoj se nalazi Marcus. Ostao sam šokiran.
-"To je Marcus." samo sam stisnuo šake gdje je bijes kiptio u meni koji je jedva čekao da se iskali.
-"Uglavnom hvala Vam na svemu. Potrudićemo se da ova misija bude uspiješna i da napokon spasimo Vašu..." nije znao kako da nastavi te je počeo zamuckivati.
-"Ljubav mog života. Ispričaću Vam jednom prilikom i tu priču." nasmijao se sa izražajnim osmijehom, kao nekakvo odobrenje.
Krenuli smo raditi sve po planu. Kao što je plan ispričan, tako se sve i odvijalo. Kamion je stigao, zid je ugrađen. Stigli smo na pristanište i razmjena je prošla glatko. Niko nije ništa posumnjao. Lažni Hunter je obavio posao kako treba. Nakon što smo se ukrcali na brod, stigla je policija i specijalci gdje su na licu mjesta odradili "hapšenje". Idemo sa Božijom pomoći.
Ukupno nas ima 12 ljudi. Pričao sam sa Oliverom cijelo vrijeme, gdje sam primjetio jednog specijalca koji je gledao u mene non stop i smijao se. Dopizdilo mi je, ionako nisam raspoložen.
-"Koji kurac se ti smiješ?" uputio sam mu ubitačni pogled.
-"Nisam nikad mislio da će razmaženi bogataš ići u misiju sa specijalcima. I to plus ide da spašava ženu." iskreno, počeli smo se smijati svi.
-"Nisam ni ja vjeruj mi." izdahnuo sam smijući se.
Oliver je nekako više šutio, smijao se on samo ne kako zna.
-"Šta je tebi brate? Plašiš se smrti jel to?" prevrnuo je očima govoreći mi:
-"Ne plašim se ja svoje smrti, nego smrti tvog rođaka." nasmijao sam, znajući o čemu je riječ.
-"A što to sada?" pokušavao sam da napravim ozbiljnu facu, iako je navikao smijeh iz mene.
-"Previše se mota oko Alex. Hvala njemu na svemu što radi za nas, mada nemam povjerenja u njega što se tiče njegovog odnosa prema Alex. Njoj vjerujem, ali njemu ne." skupio je šake, naslanjajući se laktovima na koljenima.
-"Nemaš brige, sve i da jeste tako sam si rekao da vjeruješ njoj. A znaš kakva je ona namćor kad joj neko dosađuje." potapšao sam ga po ramenu.
-"Nego, ko će ubiti Marcusa?" glas iz gomile se obratio.
-"Vi se samo pobrinite za njegove ljude, a ja ću za Marcusa."
Prolazili smo kroz plan tokom puta. Jedina misao je bila kako da se osvetim tom gadu. Hiljadu misli su me izjedali iznutra. Šta li joj je radio ovih dana? Kako li je izdržala? Da li me mrzi zbog ovog? Krivi li mene? Spasiću je od tog gada makar svoj život dao njoj, ipak nosi još jedan život u sebi. Našeg malenog anđela. Izdrži malena, dolazim po tebe.
-"Hvala Vam svima što ste pristali da idete na ovakvu misiju, koja je rizična za Vaše živote. Ako se nekome desi nešto, tu sam za Vas i Vaše porodice. To Vam obećajem." obratio sam im se svima.
Glavni specijalac koji je među njima je odgovorio:
-"Ne brinite se ništa gospodine, spasićemo Vašu ljubav pod cijenu naših života. Nećemo žaliti, znam kako je izgubiti voljenu osobu i živjeti sa time da je više nema. Ne bih dozvolio nekome da se isto to desi. Daću svoj život lično da se njezin život spasi." Prišao sam mu i bratski ga zagrlio. Nisam mogao vjerovati koliko dobrih ljudi ima na svijetu, a ovog čovjeka ću DEBELO nagraditi kada se sve ovo završi.
Stigli smo na odredište.
-"Spremite se momci, igra kreće."

LILAH'S POV

Mislim da ću svakog trenutka pokleknuti. Ne mogu više izdržati, bol me obuzimao po svuda. Od kako sam se čula jutros sa Hunterom i izdala Marcusa gdje se tačno nalazimo. U trenutku kada sam se onesvijestila, probudila sam se u još većim modricama i bolovima. Nisam mogla vjerovati sa kime sam provela tri pune godine. Marcus je vidno našmrkan i od kako sam se probudila psuje neprestano i uz perverzan smijeh prilazi mi sa svojim rukama gdje me je počeo pipkati po svuda.
-"Ljubavi najmilija, oprosti mi za modrice ponio me bijes! Samo da ti kažem da smo se riješili tvog dragog Huntera. Otišao je u zatvor na nekoliko godina. Taman imamo vremena da stvorimo svoju porodicu, ali prvo da se riješimo tog kopileta u tebi! Ne treba mi tuđe dijete, jebem li mu oca!" Unosio mi se u facu. Hunter je u zatvoru! Ne, ne, ne. Bože, zašto?! Suze su mi neprestano tekle... Ipak Hunterov i moj happy end ne postoji? Da li je on dobro?
Kada je taman krenuo da odroziva hlače, čuli su se pucnjevi.
-"ŠEFEEEEE!!!!!" otvorila sam oči istog trenutka, ne shvatajući šta se dešava. Jel ovo kraj za sve nas? Možda je i bolje, nego sa ovim psihopatom provesti život.
-"Šta se tamo dešavaaa?!" dreknuo je.
-"U VELIKOM SMO PROBLEMU!"