Nakon razvoda roditelja, Lilah odlučno napušta mjesto u kome je odrasla. Za sobom ostavlja majku koja se tek preudala, oca koji je problematičan, i dugogodišnju toksičnu vezu. Lilah upisuje psihološki fakultet u Njujorku, sa njom odlazi i njena najb...
"Niko nigdje ne ide! Smirite se zbog mene. Roman mi je pomogao dosta. Ne želim da ide nigdje! Prestanite obojica!" viknula sam, gdje se Hunter iznenadio. Roman mu je uputio 'pobjednički pogled'. Dani su prolazili, gdje je danas dan kada idem kući. Ovih dana Alex, Hunter, Oliver i Roman su bili uz mene. Situacija je bila napeta što se tiče Huntera i Romana. Smatram da Roman neće preći granicu. Kao najbolji drug mi je, bio je tu uz mene kada sam bila po sebi najgora. Hunter se ne slaže sa time da bude blizu mene, donekle ga razumijem, mada nema potrebe da se toliko brine. Valjda znam sa kime mogu, a sa kime ne. Alex danas počinje sa faksom, gdje ću ja nastaviti onlajn dok se beba ne rodi. Dok spremam stvari da idem kući, Hunter je otišao obaviti sa doktorom sve što treba i riješiti otpusnu listu. Dani su bili tmurni kao i ja sama kako sam se osjećala. Nadam se da će nas sada napokon krenuti na bolje. -"Hajdemo Lilah." glas od Huntera me trznuo gdje je bio naslonjen na vrata od bolničke sobe. Imenom me zove non stop od onog incidenta sa Romanom kada sam ga odbranila. -"Hoćeš prestati više sa takvim ponašanjem?" približila sam mu se, gdje je uzeo torbu sa stvarima. -"Sa kakvim ponašanjem?" gledao je ozbiljno. -"Zoveš me stalno imenom, a prije je to bilo 'malena, ljubavi...' duriš se i vidim ti po ponašanju da nešto nije ok. Valjda možemo popričati o tome i riješiti sve zajedno." gledala sam ga pravo u oči, krivo mi je neopisivo jer ne želi da mi se otvori. -"Jel te ne smijem zvati tvojim imenom?" odbrusio je. -"E baš o takvom ponašanju govorim." prevrnula sam očima i prošla pored njega ljutito, gdje nas je pratilo obezbjeđenje. Tu je zašutio i samo krenuo za mnom. U autu je preovladavala monotona atmosfera. Sjedila sam na suvozačevom mjestu gdje je Hunter cijelo vrijeme bio ozbiljan. Nismo progovorili niti jednu riječ. Kada smo stigli ispred penthousa dočekao nas je Roman. Izašla sam iz auta gdje me je odmah primio u zagrljaj. Hunter je prošao kraj nas i ignorisao nas u potpunosti. -"Ne brini, biće sve okej." Roman je govorio dok gledala sam u pravcu Huntera kako ulazi u kuću. -"Odbacuje me... a volim ga Romane svim srcem." šaputala sam. -"Možda zavoliš nekog drugog sa vremenom, koji se više posvećuje tebi." ljutito sam ga gledala, jer znam na šta je mislio. -"Prestani Romane! Znaš da te smatram kao druga. Nosim Hunterovo dijete pobogu! To je plod naše ljubavi. Ne mogu zavoljeti nekog drugog, kad je moje srce već ukradeno." taman što sam pošla u kuću, uhvatio me je za ruku i nadodao: -"Zašto trčiš stalno za njim? Vidiš i sama da više ne obraća pažnju na tebe. Da te želi vukao bi te za ruku sad do stana samo da te odvoji od mene, ali vidiš i sama da mu puca kurac. Ne budi slijepa!" oči su mi zasuzile, otrgnula sam ruku iz njegove i počela se derati. -"DA GA JE BRIGA, NE BI MI SPASIO ŽIVOT I RISKIRAO SVOJ! ANGAŽOVAO JE JEBENE SPECIJALCE I DOŠAO PO MENE! ZAŠTO TI TO NISI URADIO?! AKO SAM SLIJEPA, NEKA SAM! Prestani više.." zajecala sam. -"Dobro, srećo, ne brini se. Neću više. Ajde da te fino ušuškamo." zagrlio me je i odveo u sobu. Hunter je bio u boravku i pio viski. Duša me boli. Taman što me Roman ušuškao, zadubio se u moje oči i gledao jedno minut. -"Šta je bilo?" upitala sam ga umorno. -"Samo želim da zapamtim taj pogled zauvijek." kada je to izustio, čula sam nešto da se razbilo.
HUNTER'S POV
Zašto tjeram inat? Zašto nisam više sa Lilah kao prije? Volim je jebeno, da se uplašim ponekad. Od kako je odbranila Romana onaj dan, tada sam i popizdio. Slijepo mu vjeruje. Očigledne su njegove namjere prema njoj i da se neće promjeniti. Dozvolio sam da Roman bude uz nju samo da vidi da se neće promjeniti. Kada sam došao u penthousu, ostavio sam Lilah sa Romanom iz inata da se uvjeri sama u neke stvari. Otišao sam u kupatilo koje je bilo blizu Lilahine sobe. Želio sam da čujem o čemu pričaju. -"Samo želim da zapamtim taj pogled zauvijek." čuo sam Romanov glas koji je upućen Lilah.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Slomio sam ogledalo. Prekipilo mi je! Lilah je ušla na brzinu uspaničeno. -"Huntere šta se desilo?! Jesi li dobro?!" uzela mi je ruku gdje sam odmah otrgnuo. -"TI I TVOJ DRUG SE DESILO, ETO ŠTA! Sve kao mene nešto voliš, ne želiš da me povrijediš, a ovde dovodiš debila koji očigledno i bez srama pokazuje svoje namjere. A šta ti radiš? Šutiš na to sve. JEBENO SAMO ŠUTIŠ! Trudio sam se do sad da ništa ne govorim i pustim te da se u miru družiš. Ne mogu više da šutim na sve ovo i da se pravim kao da se ništa ne dešava, a on se ni ne trudi sakriti svoje namjere. Neću više da ga vidim u stanu a kamoli u tvojoj blizini. Ako se to desi, slobodno idi sa njim, ne računaj na mene. Ma znaš šta? Odoh ja. Uživaj sad sa svojim drugom koliko želiš, mene ne traži više." Uzeo sam ključeve od auta i otišao. Ostavio sam je uplakanu gdje je trčala za mnom. Dodao sam gas, i pogledao u retrovizor kako kleči i plače.
LILAH'S POV
Otišao je. Rekao je da ga ne tražim više. Kako može to reći nakon svega? Ovo dijete ga treba, ja ga trebam. Romana sam zamolila da ode i da se ne vraća više u ovaj stan. Iz prve je protestovao, na kraju je popustio i otišao. Huntera sam zvala non stop i pisala mu poruke, niti na jednu nije odgovorio. Isključen mu je telefon. Gdje je sada? I gdje da ga nađem? Kriva sam što se tiče Romana, trebala sam pametnije da razmišljam i da ga odjebem u startu. A kontala sam da će biti sve kako treba. Sjebala sam sve kompletno što smo imali. Čekajući Huntera da se vrati čula sam Olivera i Alex kako se smiju ulazeći u stan. -"Šta se tebi desilo?!" oboje u isto vrijeme su mi prišli i upitali me. Ispričala sam im cijelu situaciju. Gdje su oboje gledali u mene i pokušavali naći prave riječi da mi upute. -"Jesi li razmišljala da ideš psihijatru ili da ti provjere mozak? Pa gdje ćeš se družiti sa tim kretenom kada i sama znaš šta hoće. Ti stvarno nisi normalna. I ne, neće otići zauvijek kao što kažeš, nego se otišao ispuhati. Kada dođe, potrudi se malo da upotrijebiš mozak, a ne glupo srce..." Alex mi je obratila, kao i uvijek je bila upravu. -"Olivere znaš li gdje je sada?" upitno sam ga pogledala, jer znam da njemu sve govori kao i ja Alex. -"Otišao je u 'Midnight Knight'." skočila sam odmah da se spremim i uputim ka tamo. -"Nemoj da budeš tvrdoglava! Ispravi stvar!" na izlazu mi je Alex govorila. -"Ne brini. Izvinuću mu se makar danima trajao njegov inat." dobacim gdje nas je Max odvezao tu. Na parkingu sam ugledala njegov auto, što znači da je tu. Max je išao za mnom u slučaju da se nešto ne desi. Subota i jeste, tako da je bilo gužve. Osjetila sam dim cigareta, različitih parfema i alkohola. Muka je preovladavala mojim tijelom, mada sam išla na poznato mjesto gdje Hunter inače sjedi. VIP separe. Ugledala sam njega u daljini. Bio je još neko sa njim. Djevojka roze kose i vitak stas. NANCY! Išla sam prema njima gdje me je ugledao Hunter sa smiješkom te pogled bacio na Nancy i poljubio je. Ljubili su se. Tačnije jeli se. Stojala sam nepomično gledajući u njih.
