•SAVJEST PROTIV STRASTI•

•VJENČANJE•

Lilah i Roman su sjedili za šankom. Sjedio je odmah do nje i smijali su se. Non stop je sklanjao njenu kosu sa očiju, i nešto joj dobacivao. A jel tako? Mali se voli igrati sa vatrom. Haha, dobiće je.
Prilazim im sa glasnim tonom.
-"Šta radite Vas dvoje?" ošto pogledam Romana.
-"Čuvamo reputaciju." odgovori mi Lilah pomalo iznenađeno.
-"Otkud sad to?" upitam je
-"Pa to je tvoja čuvena rečenica i tvoja ideja. Pravimo se da smo poznanici i da svako živi svoj život. Kad imamo vremena nađemo se u tajnosti i opet se svako vraća na staro." ustala je i obratila mi se. Roman je samo gledao.
-"Pa što onda flertuješ sa njim ako je to tolika ljubav prema meni?"
-"Ko flertuje sa njim? Po cijele dane i noći čekam na tebe i tvojih 5 minuta slobode. Imam pravo da se družim sa kim god hoću!" proderala se na mene dovoljno da su dva susjedna stola čula.
-"Lilah polazi kući!" proderem se jače i pokažem prstom prema vani.
-"Neće ona nikud." Roman je uzme za ruku i stavi je iza sebe.
-"Nemoj se motati oko tuđih cura, kad budeš imao svoju brani je. Ovo ti je zadnje upozorenje." obratim mu se jer mi ponestaje strpljenja.
-"Sad si se zabrinuo? Kada sam danas htjela da ti saopštim vijest nigdje te nije bilo! Oh pa da Elena. Nastavi da čuvaš reputaciju!"
Zbunjeno stojim u nevjerici, jer znam da sam zapustio naš odnos. Imao sam vremena, ali sam htio što prije da se riješi ovo.
-"Ostavi me na miru." rekla mi je suznim očima.
Samo sam se okrenuo i otišao. Znam da sam kriv i nisam mislio da se ovo može desiti. Povrijedio sam je. Vani sam polomio sve vaze i stakla. Nisam mogao da izdržim ovaj osjećaj.

LILAH'S POV

Nedelja je. Danas je taj dan. Hunter mi je slao nekoliko poruka i upućivao pozive. Odgovarala sam kratko i hladno. Trenutno sjedim sa Alex u kućnoj haljini nakon kupanja i pijemo kafu. Šutile smo jedno vrijeme.
-"Šta ti misliš sada?" Alex me upitala odjednom.
-"Na šta tačno misliš?" odgovorim joj.
-"Pa hoćeš li ga cijelo vrijeme izbjegavati i takva hladna biti? Šta će biti sa Vašim odnosom kad se oženi? Kada ćeš mu uopšte reći za dijete?" gledala me sa ozbiljnim pogledom čekajući odgovor.
-"Ništa ne znam, probala sam da mu kažem nekoliko puta već. Međutim nije imao vremena. Roman mi je samo prijatelj i nikada nisam flertovala sa njim ili osjetila nešto drugo sem prijateljstva. Volim Huntera i nikog kao njega ne mogu pogledati. Samo me povrijedio i treba mi vremena." ispijajući gutljaj kafe joj sve objasnim.
-"Pa dobro, ali šta će biti kada se on oženi? Biće još teže ako nastavite da se durite."
-"Ne znam Alex, duša me boli." ustajem i naslanjam se na ogradu balkona. Gledala sam u užurbani svijet i razmišljala o Hunteru. Znam da trebam biti strpljiva i znam da ćemo ovo pobijediti. Samo ne mogu se nikako pomiriti sa tim da moramo još nekoliko mjeseci biti u tajnosti. Zašto je njegova reputacija bitnija od mene? Rekao je da ga je briga šta ostali pričaju. 
-"Jel ti znaš da ako Vi ne budete u tajnosti bili da će Vam se oboma život srušiti i svi će Vas gledati poprijeko i sa gorčinom? On bi najradije htio da te pokaže cijelom svijetu i da svi znaju da si njegova, ali jednostavno ako želite da budete zajedno moraćete se strpiti dok se to sve ne riješi. Bolje to nego da prekidate i izgubite pravu i nezamjenjivu ljubav. Plus ne budi sebična, nosiš njegovo dijete. Trebaš se uozbiljiti, nećeš valjda dopustiti da dijete odrasta bez oca." došla je do mene i govorila mi je činjenice.
-"Reći ću mu večeras. Kada budem došla, šapnuću mu na uho. To će biti moj poklon." govorim joj.
-"Nije to informacija za šapćanje na uho. Trebaš sjesti i popričati sa njim. Neozbiljna si." obrati mi se.
-"Onda će još koji dan sačekati. Idemo se spremiti. Doći će i Roman kasnije." krenem prema sobi.
-"Roman?" začuđeno me Alex pogleda.
-"On mi je plus jedan, svakako ćeš biti sa Oliverom. A meni se ne da baš samoj biti. Znam da ćete biti tu, ali neću kao izgubljeno kuče da hodam za Vama."
-"Dobro kako hoćeš, ako ti bude šta trebalo tu sam. Kada ćeš već ići na njegovo vjenčanje sredi se kako treba da Elena zna ko je TA"ohrabruje me.
-"Dobro šefice" nasmijem se i idem da se presvučem.