•SAVJEST PROTIV STRASTI•

•OSVETA•

-"Lilah ostani u autu i ne izlazi." Hunter je imao kod sebe pištolj gdje ga je stavio u zadnji džep.
Iz suprotnog auta je izašao..
-"Luca?! Šta li on radi ovdje?!" ostala sam bez riječi, gledala sam Lucu kako izlazi i hvata Huntera za vrat. Izlašla sam trčeći prema njima.
-"Koji si pa sad ti?! Nosi se u kurac." Hunter ga je odgurnuo gdje je Luca uzeo svoj pištolj uperen ka njemu.
-"LUCA! Stani!" proderala sam se i pogledala u njega, gdje je njegov pogled završio na moj stomak. Izgledao je i više nego bijesno.
-"Gdje mi je brat?!" počeo se tresti od bijesa gdje je pištolj mogao svakog trenutka da proradi na jednom od nas dvoje.
Hunter i ja smo šutili i nismo riječ rekli. Po tome je zaključio da mu je brat mrtav.
-"Aham, shvatam. KO GA JE UBIO?! JEBAĆU MU ROD I POROD!" išao je prema meni sa namjerom da mu ja kažem.
-"Ja sam ubio, ali nisam bez razloga." Hunter je izustio gdje je Luca nasrnuo na njega.
-"LUCA STANI! MARCUS ME JE OTEO I MALTRETIRAO SVAKI JEBENI DAN I TUKAO. PRI TOM SAM TRUDNA!" gledao je zbunjujuće u mene i upitao:
-"Jel dijete od ovog gada?"
-"Taj gad je mene spasio i ovo dijete. Razumijem te Luca, ali moraš shvatiti da Marcus ne bi stao!" pokušavala sam da mu objasnim situaciju i da se smiri. Ipak je izgubio jedinog brata.
-"NIKO NIJE IMAO JEBENO PRAVO DA GA UBIJE! MOGAO JE DA GA STRPA U ZATVOR MAMU VAM JEBEM BOLESNU!" dok je izgovarao te riječi, udario je Huntera i izvadio pištolj koji je bio uperen ka njemu.
-"Lilah draga si mi, približiš li se neću imati drugog izbora već da ovaj okidač ide prema tebi." glas mu se tresao.
-"Slušaj Luca, bila sam na jebenom ostrvu sa tvojim bratom. Svakim danom me ubijao od batina momački, nije štedio. Imao je psihičke probleme. Stvorio je mafiju na ostrvu i bavio se uvozom droge i ubijao je nedužne ljude pa čak i djecu. Hunter nije imao drugog izbora već se doveo u takvu situaciju da ga je morao ubiti. Shvati nas Luca! Bolji si od ovoga! Iskali svoj bijes, ali na ispravan način..." pričala sam sa Lucom, da mu odvratim pažnju sa ne ubije Huntera. Tu bi bio kraj. Sva sam se ukočila gdje me je stomak zabolio.  Počela sam se grčiti. Luca se prepao, a u tom trenutku mu je Hunter oduzeo pištolj i uvrnuo ruku.
-"Smiri se da sad mogu odvesti Lilah u bolnicu da vidim šta joj je! Nije vrijeme da sada bijesniš, ostavi za kasnije!" Luca je upitao da ide sa nama, jer stvarno je dobra duša. Znam Lucu još prije Marcusa, totalna su suprotnost. A u ovoj situaciji je povrijeđen i ne zna kontrolisati svoje emocije, izgubio je brata pobogu. Hunter se složio da Marcus pođe sa nama, te me je Hunter na brzinu posjednuo na zadnje sjedište. Uključio je rotaciju koja mu je bila potrebna za hitne situacije kao ove. Ljudi su nas puštali, gdje je on preticao. Luca se u toku vožnje izvinjavao te izjavio da ne bi sebi oprostio ako se šta desi dijetetu. U jednom trenutku sam ugledala krv kako se slijevala niz noge, bolovi su bili sve jači, gdje nisam više izdržala te počela da vrištim.
-"Huntere...krvarim." izustila sam.
Ležala sam u bolnici ponovo. Fuj... Miris je odvratan, a ja se brinem šta je sa dijetetom. Hunter je istog trenutka nazvao Alex i Olivera da im jave za mene. Odmah su i krenuli, gdje će stići rano ujutro.

HUNTER'S POV

-"Gospodine Williams, možete li ući na trenutak?" doktor me je zvao gdje sam bio u čekaonici sa Lucom.
-"Ovo se desilo zbog previše stresa. Ostaće par dana na promatranju, beba je stabilna. Ima rizičnu trudnoću. Samo je sklonite od stresnih situacija što više. Usput DNK rezultati su došli, rekli smo sutra da će biti, mada u laboratoriji su bili vrijedni."
-"Doktore velika hvala, nadam se da se nećemo u skorije vrijeme viđati ovako" klimnuo je glavom govoreći mi: "Molim Vas izađite da se odmori, zaspala je."
Ostao sam sa Lucom gdje smo otišli u kafeteriju da popričamo.
-"Izvinjavam se na smetnji, gospodine Hunter. Izvolite DNK rezultati." medicinska sestra koja je došla namignula mi je gdje je ostavila svoj broj telefona na malenom papiriću. Uzeo sam kovertu od rezultata, a papirić sam zgužvao i bacio ga u kantu.
-"Pa što ga zgužva, mogao si ga meni dati.." Luca je dobacio sa osmijehom. Čudan lik.
-"Ako hoćeš ti kopaj po smeću." uzeo sam kafu gledajući u njega.
-"Ubio si mi brata, a sad mene spuštaš. Mogao sam se osvetiti, ali nisam najviše radi tog što je Lilah trudna. To dijete zaslužuje da ima oca pored sebe. Baš si okrutan."
-"Nisam ti rekao u smislu da te spustim, nego zato što papirić jeste u smeću. A to što sam ti ubio brata ne žalim ni sekunde, opet bih to uradio. Zamisli da se desilo to tebi ono što se meni desilo. Trudna je sa mojim dijetetom, volim je i ne bih je dao nikome. Prihvati činjenicu ili ne moraš što se mene tiče. Imam i previše briga trenutno." nervoza me već spucala, gdje sam se igrao sa ključem od auta.
-"Možeš li mi barem reći gdje je njegovo tijelo?" ciljao me pravo u oči.
-"U forenzici, nisam toliki šupak. Sprema se za pokop." obratio sam mu se.
-"Jel ima ikakve šanse da je dijete Marcusovo?" pucketao je prstima očekujući odgovor.
-"Nema, jer nije spavala sa njim mjesecima ako ne i više. Nije moje da govorim, ali sama mi je rekla." što je i istina, ništa nisam sakrio niti slagao.
-"Previše joj vjeruješ." prevrnuo je očima. Razumijem da je povrijeđen, zato ovakve stvari govori.
-"Vjeruješ joj i ti samo se sad praviš jak." poklopim ga.
-"Ostajem ovdje da riješim neke stvari i da preuzmem tijelo od brata. Ne znam koliko ću se zadržati, želim ti sve najbolje sa Lilah, mada ne zaboravi da te mrzim." ustao je te ruke stavio na sto naslanjajući se na njih.
-"Važi." Bilo mi je svejedno ko me više mrzi, jer imam mali krug ljudi koji me vole.
-"Pozdravi Alex." prije nego što će krenuti usput je dobacio.
-"Još ti je u mislima?" podsmijano sam ga pitao.
-"To nije na tebi da ispituješ, posveti se Lilah i dijetetu." samo se nasmijao i otišao.
Vidi se da nije kao brat. Znam da traži osvetu, ali ne čini se kao loš tip. Ako će me mrziti, slobodno. Ja mu ne zamjerim niti bih ga prvi pipnuo. 
Vidio sam da je prošlo dosta vremena od kako smo u kafeteriji, te sam odlučio da odem kod Lilah i da vidim jel se probudila.
Na njenim vratima ugledao sam nepoznato obezbjeđenje.
-"Ko ste vi?" pogledao sam ih začuđeno.
-"Mi smo za tebe niko. Sada produži." nisu me čak ni pogledali već su gledali pravo.
-"Ako ne kažete ko ste, pokajaće te se grdno. Sjebaću Vam bezveze živote, a vjerujem da to ne želite." Pokušavam se smiriti, ali ne ide mi.
-"Pas koji laje ne ujeda. Produži." pogodio je pravo u živac. Gdje sam poludio i krenuo na njih. Spucao me adrenalin, dosta mi je više ovakvih debila i sranja. Popizdio sam. Ne znam ni kako su završili na podu, bili su blago rečeno ukrvačeni.
-"Šta se desilo? Jel se možete kontrolisati ipak je ovo bolnica!" doktori su se skupili i uspaničili.
-"Kreteni jedni! Jel imate VI obezbjeđenje? Nepoznati ljudi su došli tu kod moje žene ispred njenih vrata!
-"Gospodine prvo to nije Vaša žena, drugo svi su na pauzi i kontrolišite malo svoj bijes." Kako mrzim ljude koji se prave pametni, a posebno ovakve doktore.
-"Vidio bih vas kako bi postupili. ONA JE MOJA ŽENA I NEMA NIKO PRAVO DA KAŽE RIJEČI U VEZI TOG!" Mislim da su me čuli u cijeloj bolnici koliko sam galamio, nemam više strpljenja ni za kog. Od sada Lilah i naše dijete branim životom.
-"Dobro, dobro. Gospodine smirite se. Uđite kod žene, riješit ćemo mi ovo." doktori su krenuli "smirivati" situaciju, vidio bi ih da nisam jebeni Williams kako bi se ponašali.
-"Tako sam i mislio." odbrusio sam.
Ulazeći kod Lilah, vidio sam Romana kako Lilah drži za ruku dok spava. Kurvin sin.
-"TI stvarno imaš smrtnu želju?!" uputio sam mu ubojit pogled.
-"Ili ipak ti?" ustao je te mi se unio u facu.
-"Imaš 5 sekundi da se odmakneš, inače ne odgovaram za posljedice." glas mi je bio dubok i nije me zanimalo ni ko je više ispred mene.
-"Brojaću sam, ne bojim te se." Haha, "hrabar" momak.
-"Sad si prevršio granicu, nemaš pojma šta te čeka. Dovoljno si bio u modricama na semaforu, sjećaš se?" provocirao sam ga u nadi samo da ode, jer ne planiram da se udaram u Lilahinoj sobi. Ona je još uvijek spavala koliko je bila premorena od svega.
-"Baš sam se uplašio, tresu mi se gaće."
Smijao sam se cinično, te sam primjetio obezbjeđenje. Odmah sam im nagovijestio da dotičnu osobu odvedu.
-"Vidimo se uskoro GOSPODINE HUNTERE!" viknuo je.
U sebi sam kipio od bijesa. Iskoristiću protiv tebe ono što najviše želiš.