•SAVJEST PROTIV STRASTI•

•UPOZORENJE•

Kurvin sin, da mi je da se domognem snage i da ustanem na kratko. Puca mi glava od razmišljanja. Niko se nije čuo više.

LILAH'S POV

6 decembar je, Oliver se probudio prije par dana. Ispričao je Hunteru u vezi Marcusa kako mu je dolazio i pričao gnusne stvari i kako iza svega toga stoje Nancy, Elena i on. Odali su se sami, išli smo u policijsku stanicu i sve ispričali. Nemamo niti jednog dokaza jer kako oni kažu to je sve "rekla kazala" priče, a auto kako je maltene smrskano dokaza nigdje nije bilo sem tog da je neko namjerno kočnice sabotirao. Svi smo išli na ispitivanje i rekli ono što znamo i ko je protiv nas. Alex je u stabilnom stanju, ali je još uvijek u komi. Doktori kažu da ne znaju ni sami zašto se ne budi, a može u svakom trenutku. Van životne opasnosti je što je nama laknulo. Svaku noć neko bude sa njom. Oliver i ja se mjenjamo, dok Hunter traži riješenje u svemu ovome. Svi smo se vratili starim navikama samo što nije isto bez nje. Kako sam sama u ovolikoj kućerini, više budem van nje. Hunter bi bio sa mnom da nema sada ovolikih problema i poslova u firmi. Oliver mu naravno u svemu tome pomaže. Danas je na fakultetu bilo naporno i stresno. Ispiti su svaki dan i polaganja.
Kad li će se Alex probuditi? Nemam volje da idem bilo gdje, znajući da je ona u bolnici i to još u komi. Danima nismo spavali kako treba i bili uz nju. Zašto se ne budi? Davaju joj svaku potrebnu njegu i to najbolju. Nemam se kome izjadati kao njoj. Jedva čekam da se probudi.
Odjednom mi je došla poruka sa nepoznatog broja. Vidjela sam u poruci samo svoju fotografiju trenutnog stanja.
-"Jebem ti. Koji kurac?!" izustim iako sam sama gledam oko sebe, ali ima ih i previše. Može biti svako. Više ni sama ne znam koliko neprijatelja imamo. Poruku sam skrinovala Hunteru i poslala mu.

-"Pogledaj ovo." napišem i pošaljem
-"Dobio sam istu, iznervirao sam se Lilah i previše. Vjerovatno je Marcus ili one dvije. Idi u bolnicu kod Alex. Sačekat ćete obezbjeđenje i kasnije odvesti kući. Volim te ❤️"
Poslušala sam ga, te sam se uputila uspaničeno u bolnicu. Ušla sam kod Alex i nisam vidjela nikog od obezbjeđenja vjerovatno nisu stigli.
Sjela sam pokraj nje na stolicu gledala sam u njeno lice puno modrica. Počela sam je milovati po kosi i pričati joj današnji dan, kao i svaki što joj ispričam.
-"E moja Alex, jutros sam imala stresan dan na fakultetu. Ovih dana ne mogu da se skoncentrišem ni na šta od kad si ovdje. Ispite polažem sa slabim ocijenama, a nije mi krivo. Kada sam išla sa fakulteta dobila sa poruku sa nepoznatog broja svoju fotografiju. Hunter je rekao da su vjerovatno Marcus ili one dvije kujice. Žao mi je što je sve ovako, što sam i tebe uvukla u ovo sve. Ne znam kako da ti se odužim. Ako budeš htjela da se makneš sa Oliverom razumjeću te u potpunosti. Inače trebam dobiti pa sam sva razdražljiva i emotivna. Jedem i više nego očekivano. Vjerovatno zbog nervoze. Probudi se svađalice trebamo te. Volim te mnogo." poljubim je u čelo i pri tom je ušao jedan čovjek srednjih godina.
-"Izvinite mislim da ste pogriješili sobu" odgovorim mu.
-"Nisam gospođice, poslao nas je Hunter. Moj kolega i ja smo cijelo vrijeme ovdje, vidjeli smo Vas kada ste ušli kod svoje prijateljice htjeli smo da Vam damo prostora." zato ih nisam ni skontala jer su obučeni u svakodnevnoj odjeći.
Još jednom sam poljubila Alex i otišla.
Na putu do zatvorenog parkinga
-"Ispred bolnice cijelo vrijeme jedan sumnjivi čovjek hoda i posmatra glavni ulaz i izlaz iz parkinga. Zagleda u svako auto i ko izađe iz bolnice. Nama je jedini plan da sjednete u sjedište. Pošto se sjedište može otvoriti, a ima i dovoljno prostora za Vas. Ili gepek? Birajte šta Vam je lakše."
-"Ništa odoh ja u sjedište." nabacila sam jedva osmijeh, iako se nalazimo u ovakvoj situaciji.
Ušli smo u auto i kako smo se dogovorili tako smo i napravili. Čula sam da izlazimo iz parkinga. Čula sam kako otvaraju prozor i počeli su da pričaju kao gej par! Obratili su se dotičnoj osobi koja je bila sumnjiva.
-"Šta gledaš da ne bi i ti sa nama u trojku?" smijala sam se kako dobro glume i prošli smo kraj njega.
-"Svaki put upali." njih dvojica su razgovarali putem do kuće.
-"Možete sada izaći." Dopratili su me skroz i stojali ispred lifta dok ne dođe Hunter.

HUNTER'S POV
 

Trebam obaviti jedan razgovor privatno. Angažovao sam jednog momka koji je po profesiji lični bodyguard. Ima dobre završene škole i veoma je u sportovima dobar i aktivnostima raznim. Čak dok je bio lični bodyguard jednoj curi koja je bila model, ona dok se fotografisala tražili su njega samog da uslikaju. To je što sam vidio iz njegove biografije i treba u svakom trenutku da dođe i da porazgovaramo o svemu. Ima 22 godine. Lažiraću njegovu dob da bi ušao u isto odjeljenje kao Lilah. Poklopiću ista predavanja da imaju.

Došla je recepcionarka ovog sprata  i obavjestila me da je on došao.
-"Neka uđe slobodno." obratim joj se držajući hemijsku u rukama koja je na kraju pukla od silnih misli.
-"Dobar dan gospodine Wiliams, moje ime je Roman. Došao sam na razgovor za posao." rukovali smo se i sjeo je nasuprot mene.
-"Dobar dan Roman, drago mi je da si stigao. Objasniću ti kakva je situacija i u šta se upuštaš." ozbiljnim tonom mu govorim.
-"Jel toliko ozbiljno?" upitao me
-"I previše. Nego da nastavim, čuvat ćeš jednu moju dragu osobu koja mi znači i koju volim. Ime joj je Lilah. Trenutno ide na fakultet psihologije gdje ću i tebe da ubacim i da je držiš na oku. Želim da se sprijateljiš sa njom i da budete bliski. Tako ćeš što više provoditi vremena sa njom da bude bezbjedna. Ona ništa ne zna u vezi tebe kao tjelohranitelja niti treba da zna. Budi joj prijatelj. Kada sam ja sa njom, ti si slobodan. Pazi da nešto ne posumnja. Što se tiče plate ne treba to da te brine, ako budeš svoj posao radio kako treba i nagradiću te dodatno. Uglavnom ne smije joj faliti dlaka sa glave."
-"A smijem li pitati šta se dešava tačno?" Ispričao sam mu sve do najmanjeg detalja. Brinem se da li će sada prihvatiti. Upitao sam ga na kraju da li je stvarno spreman na ovo.
-"Naravno da sam spreman, ne brinite se, daću sve od sebe i paziću je što više mogu. Radiću svoj posao i gledaću da joj skrenem misli, te da uživa u mom društvu."
Zahvalio sam mu se puno i rekao sam mu da od sutra počinje sa poslom i da ako želi može dobijati svaki dan novac. Rekao je da mu ne treba novac sada, ali ipak sam odlučio svake nedelje da ga isplaćujem.
Nakon završenog razgovora nazvao sam kod Lilah da pitam kako je i šta radi. Pričali smo skoro pola sata te sam nakon toga, riješavao papire za firmu. Oliver je otišao maloprije kod Alex. Volio bih da budem sada pored Lilah, ali situacija je drugačija. Krivo mi je, ali da mi je da se sve što prije riješi. Sam pomisao na to da se za tri sedmice ženim sa osobom koju mrzim iz dna duše i koja je skoro usmrtila naše nama drage ljude krv mi ključa.