•SAVJEST PROTIV STRASTI•

•ZAŠTO?•

-"Pa kad kmečiš jebem te u mozak. Ne mogu doći do riječi. Hajde sada da se smiriš i da jedeš nešto, nisi nikako jela. Moraš paziti na bebu i sebe ludačo. Hajmo u kantinu pa ćemo kod Olivera da vidimo šta ćemo dalje.".

•••••

Mjesec dana je veoma brzo prošlo, gdje se Hunter nije budio. Svaki dan sam mu dolazila gdje sam znala i prenoćiti pa ujutro se vraćala u penthouse koji se treba prodati. U ovih mjesec dana sve je krenulo niz brdo. Naime, ljudi koji su pucali u "Midnight Knight" i koji su ozlijedili Huntera i Olivera imaju namjeru da sve propadne. Hoteli, moteli, klubovi, restorani su na rubu bankrota. Oliver je pokušao da sredi situaciju, ali mu ne uspijeva bez Huntera. Svaki korak nam se prati. Osjetimo to svi. U šta se Hunter uvalio? Saznala sam za njegove mutne poslove i njegovu mafiju. Mada tačno šta je uradio i kome se zamjerio tačno ne znamo. Trenutno nam je stalo samo da izvučemo svi žive glave. Luca se trudi oko Alex, ali ne ide mu. Ne može ga smisliti očima nakon svega. Nancy je tu, ali kao da nije. Ne pojavljuje se što je meni dobro, manje mrtvih. Alex i Oliver su otišli da se nađu sa roditeljima i popričaju o svemu što se tiče daljeg života. Planiraju nakon ovog da se vjenčaju i idu za svojim životom, naravno firme će se i dalje voditi na njih dvojicu. Moje misli su prekinule zvukovi na vratima i glasovi. Koračajući oprezno, znajući da više nemamo zaštitara jer su nas svi napustili sem Maxa. On čuva Huntera u bolnici jer je on glavna meta što se tiče tih ljudi, barem sam tako mislila.
Ispred mene su se našli ljudi koji su bili zamaskirani u crnom, razvijeni, naoružani hladnim pogledom.
-"Ko ste Vi i šta želite?!" uspaničeno sam odgovorila i u tom trenutku počela zatvarati vrata. Strah je preovladavao mojim tijelom.
Naglo su ušli i zavezali me za stolicu, vrištala sam gdje su mi stavili pištolj na glavu i odmah sam se ušutila. Čula sam korake koji se približavaju prema nama.
-"Mislio sam da ćete biti zavezani u drugačijem slučaju, ali nema veze." čuo se poznati glas sa koracima koji su odjekivali.
-"Roman." izustila sam ljutito.
-"Dobro pa mi se barem sjećaš glasa." nasmješio se i čučnuo kraj mene.
-"Šta hoćeš ti više od mene? Kada se Hunter probudi nisi ni svjestan šta te čeka. Želiš da završiš kao i Marcus!" pokušavala sam mu prijetiti, gdje me moj drhtavi glas izdavao.
-"I šta će uraditi kad se probudi? Misliš da imaju kakve šanse protiv mojih ljudi. On i njegovo vjerno pašče Max? Smiješna si." uzeo je pramen kose i stavio ga iza mog uha i nadodao:
-"Sada mi reci šta znaš o njegovom poslu i mafiji?" zahtjevao je.
Prevrnula sam očima i rekla:
-"Prvo ne znam ništa i da znam ne bih ti rekla ništa! Ko su ovi ljudi?! Pustite me, jebem ti sve Romane! Stegli su me sa ovim užetom!" derala sam se gdje sam ga u trenutku pljunula.
-"Dobro, vjerujem ti. Međutim, ovdje sam zbog više stvari. Imam ponudu za tebe da živiš sa mnom dok se Hunter ne probudi, a Bog zna kad će to biti. Imat ćemo vremena za sve, a strpljenja imam za tebe i previše." Rukom je prošao kroz svoje lice na kojem sam mu pljunula i objašnjavao je. Kakav debil, pa zar stvarno misli da bih pristala na to? Sada znam ko je pogodio Huntera ono veče.
-"MRZIM TE DEBILU RETARDIRANI! Radije ću u pakao nego sa tobom! Ti si kriv za pucnjavu i za Hunterovo stanje! UBIĆU TEEE!" koprcala sam se i da su mi ruke bile odvezane sa noktima bih mu grebala lice.
-"Slušaj, imaš vremena da se zaljubiš u mene dok se on ne probudi. Kada se probudi ti odluči sa kime ti je bolje. Unatoč tome što si trudna, voljan sam da to dijete odgajamo zajedno. Toliko te volim!" Koji kurac on glumi.
-"Jel ti mene nisi dobro čuo šta sam ti rekla? PRIJE BIH U PAKAO NEGO SA TOBOM UBICO! PLATIĆEŠ MI ZA HUNTERA DEBELO!" gledala sam ga sa dozom gadosti, dok su ostali gledali u Romana i njegove naredbe.
-"Dobro, kada već nećeš milom, hoćeš silom. Iako, silu ne upotrebljavam inače sa tobom sada mi ne ostavljaš drugi izbor." odvezao me i nosio kao vreću brašna. Vrištala sam i koprcala se.
-"UBIĆU TE NA SPAVANJU VIDJEĆEŠ! OVO JE KRIVIČNO DIJELO MAJMUNE MAJMUNSKI!" na putu do njegovog džipa grebala sam ga po vratu, licu i rebrima.
-"Možeš pokušati, ali za tebe sam bebo besmrtan. Nije prvi put da me neko želi mrtav. Tvoj dragi Hunter je isto htio, ali nije uspio. Pička." ugrizla sam ga iz sve snage. Pa tačno ću mu sahranu prirediti.
-"Budeš li me nervirao, oderaću ti kožu debilčino, pozvaću policiju prvom prilikom." zaprijetila sam, gledajući ga direktno u oči.
-"Aham, slobodno. Ako već voliš policiju, nije meni teško nabaviti kostim." Ma da li je on realan?!
-"Trudna sam! I ne smiješ me pipnuti, inače ću ti svaku kost polomiti. Vidjećeš svoga Boga. Zašto ne odustaneš?!!!" stavio me na suvozačevo mjesto i analizirao me od glave do pete. Stavio je naočale i imao ponosni "pobjednički" smiješak.
-"Izbiću ti taj osmijeh!" počela sam ga udarati i ponovo gristi.
-"Čak si postala ljepša od kako si trudna." pogledala sam ga čudno i prestala.
-"Šta tebe briga što sam se proljepšala?! Hoću kući!!" viknula sam udarajući šakama prozor auta.
-"I ideš kući." Nisam se imala snage raspravljati. Došli smo u neku veliku vilu gdje su bili naoružani ljudi.
Uplašila sam se jer ne želim proći kao kod Marcusa!
-"R-Romane, j-a...nemoj me tući..." ulazeći unutra svi su gledali u nas dvoje, gdje ih je Roman zanemario.
-"Smiri se, samo hoću da te uvedem unutra i sigurno si gladna. Žena koja radi kod mene išla je kupiti jelo. Nisam znao šta voliš pa sam uzeo više stvari. Ne bih nikada digao ruku na tebe Lilah. Zapamti, N-I-K-A-D-A." pomilovao me po kosi, krenuo me poljubiti u čelo, ali ja sam se odmakla. Jedina osoba u glavi mi je bio Hunter gdje sam molila Boga da se što prije probudi.
-"Mhm... nego pobjeću prvom prilikom." ugledala sam nož na kuhinjskom stolu gdje sam ga uzela i zaprijetila Romanu da se pomakne.
-"Aha, super. Idi sada jedi. Žena koja radi ovdje ćete nakon tog odvesti u sobu." zašto je mrtav hladan?
-"Romane, pusti me ili ću nauditi sebi." To sam i naumila, jedan maleni rez neće biti ništa, a on to neće dopustiti. Prihvatiće moju odluku i reći će da idem. Podigla sam obrvu i nož usmjerila prema venama.
-"Lilah ne budali me!" nisam ni čula do kraja njegovu rečenicu, gdje se našao ispred mene i oduzeo mi u tren oka nož.
-"Pa nisam džaba bio tvoj tjelohranitelj ljubavi." bio je toliko blizu da sam mogla osjetiti njegovo srce kako kuca. Gledao je u moje usne, stavio je svoje ruke na moje bokove.
-"GADIŠ MI SE!" unjela sam mu se u facu.
-"Unesi mi se još malo u facu i završićeš u mom krevetu iako si trudna." zaprijetio je.
-"Ne bi to napravio." progutala sam knedlu.
-"Pokušaj, pa ćeš vidjeti." gledao je moj sledeći korak.

DRAGI MOJI, IZVINJAVAM SE ŠTO NASTAVKA NIJE BILO OVIH DANA. NADAM SE DA VAM SE OVAJ SVIĐA😇 KAKVO MIŠLJENJE IMATE O ROMANU?😎 BLIŽIMO SE KRAJU🔜