Nakon razvoda roditelja, Lilah odlučno napušta mjesto u kome je odrasla. Za sobom ostavlja majku koja se tek preudala, oca koji je problematičan, i dugogodišnju toksičnu vezu. Lilah upisuje psihološki fakultet u Njujorku, sa njom odlazi i njena najb...
Ulazim bez kucanja jer žurim na aerodrom. Hunter sjedi u svojoj fotelji, analizirajući mene i moj kofer iznenađeno. -"Gdje si ti krenula?" upitao me zabrinuto. -"Ja se izvinjavam što sam ovako banula, otac mi se razbolio i vraćam se nazad za Španiju na par dana možda i duže, došla sam samo da se potpišem za online nastavu narednih mjesec dana. Naravno uz vaše dopuštenje direktore."morala sam što više formalno da se ponašam jer nismo u kancelariji bili sami. Profesor psihologije je sjedio preko puta njegovog stola, i gledao u nas sa sumnjivim pogledom. Nismo uspjeli ni da popričamo o situaciji od sinoć, a telefona nemam jer sam ga vratila nazad. Kada dođem u Španiju ne vjerujem da ću imati telefon ili ga kupiti jer ne znam koliko će novaca otići na očevo liječenje. Svaki dinar trebam da čuvam, a novac na gluposti ne mogu trošiti. U Španiji imam stari kompjuter i to onu kutiju od prije 10 godina, preko maila ću se čuti sa Alex. Vidjela sam Hunterovu reakciju, nije znao šta da kaže. Imala sam osjećaj da me želi snažno zagrliti i poljubiti i reći mi da ne idem, samo da smo bili sami. Čitam ga po pogledu, krivo mu je koliko i meni. Čak mislim da se i rastužio. Lilah umišljaš, ima i previše cura oko njega baš će se on brinuti gdje ću ja i kud ću. Značim mu isto toliko kao i svaka druga. -"Naravno gospođice Evans. Potpišite se ovdje." pokazujući mi gdje da potpišem, pogled ga je odavao. Njegove crne oči gledajući u moje. Prokleto zgodan u odijelu.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
-"Srećan put i nadam se da će ti otac ubrzo ozdraviti. Čuvaj nam se Lilah." dobaci profesor. -"Hvala Vam profesore, doviđenja i izvinjavam se na smetnji još jednom." uputila sam se prema aerodromu. Raskomotila sam se u avionu, stavila slušalice i krenula razmišljati o svemu. Nadam se da će se smiriti situacija i da ću i ja sama sa sobom neke stvari riješiti.
ALEX'S POV
Oj majko. Kako me sad sa svih strana stiglo sve. Prvo fakultet, valja učiti za polaganja. Drugo posao, hrpuuuu sastanaka i rjesavanje papira. Treće Lilah ima krizu indentiteta. Ne zna ni ona sama šta hoće, a sve bi. Rekla sam joj sve najbrutanlije i najiskrenije, za njeno dobro. Prošla su dva puna dana od kako je Lilah otišla. U firmi je raspad sistema, sve ostaje na meni od kako se i Hunter povukao. Bog zna u kakva se sad sranja uvaljuje, ionako je previše upleo prste u mutne poslove. Ne može se ništa od asistenta sakriti. -"Napokon vrijeme za ručak! Odoh kod svoje Phoebe da vidim šta mi je danas spremila." Čim sam ušla u kantinu, Phoebe me dočekuje sa velikim osmijehom. Pojela bih njene punane obraze. Danas mi je spremila bosanski specijalitet: burek. Imala sam priliku jednom probati, ali nisam na vrijeme stigla. Uf, dobar! -"Ruke ti se pozlatile Phoebs!" dovikujem joj punih usta. -"Kad se jede ne priča se! I hvala" odgovara mi majčinskim tonom. Hvala Bogu niko mi nije prilazio niti me ispitivao o Hunteru gdje je i šta radi, jer mi je tog pitanja preko glave. Jesam ja njegova asistentica, ali nisam mama pa da znam svaki njegov korak... Čak mu ni mama ne zna! -"Zašto dama sjedi sama?" čujem kako mi to kretensko pitanje postavlja neko iza leđa. Nisam se ni okrenula, samo sam odgovorila: -"Da se budale čude." -"Ouuuu, neko nam je ustao na lijevu nogu, nadam se da to mogu popraviti" sjedajući naspram mene namigne mi. Trebala sam znati... Još mi je samo on falio. Hunterov najbolji drug, aka Carlos iz informatičkog odjela. Viđala sam ga par puta kada je dolazio kod Huntera i načula njihov razgovor, po čemu sam zaključila da je teška kretenčina. Do sada mi se nikako nije obraćao. Vjerovatno je došao da provjeri gdje je Hunter. -" Nego neću te nervirati, vidim nisi za druženje. Gdje je Hunter?" -"Ne znam niti ne zanima. Ko sam ja da se on meni pravda. Ako te već zanima nazovi ga pošto ti je drug, nemaš nikakve koristi od mene. Sve i da imaš ne bih ti pružila nikakvu vrstu pomoći i usluge. Distanciraj se što dalje od mene dok nisam nastavila da te ukopavam." nervozno odbrusim. Ne odgovara mi ništa, samo se uputio ka izlazu. Napokon! Nakon odrađenog posla, otišla sam u obližnji kafić da se odmorim koliko toliko prije učenja. Ne mogu se nikako naviknuti da nema Lilah. Em sam navikla na nju, em mi glupo bez nje. Svaki dan bi pričale o našem danu i dogodovštinama na kraju dana, a ni to sad ne možemo, jer Lilah nema telefon. Pošaljemo koju rečenicu preko maila jer ona ne želi da komunicira toliko ni sa kim od kako je otišla. Sutra bi trebali dobiti nalaze da se sazna šta joj je sa ocem. Nadam se da nije ništa ozbiljno. Iako imam neki osjećaj da se tu nešto krije, ali da ne griješim dušu. Neću komentarisati. Bar se čujem svaki dan sa Oliverom. To me jedino smiri u ovakvim danima. Prošlo je 3 sata od kako sam krenula učiti i napokon sam sve završila. Sutra imam slobodan dan, što značiiiii... SPN DAY!!! (SPN - Alexina omiljena serija 'Supernatural') Taman što sam krenula spremiti nešto za večeru, čujem kako neko jako udara od vrata i doziva Lilah. O moj Bože... Hunter... -"NEMA LILAH, ALEX JE SAMO. NE LUPAJ I NE GALAMI KRETENU JEDAN, NAROD SPAVA!!!" došlo mi je da ga udarim tacnom u glavu koliko me je prepao i iznervirao. Otvaram vrata i imam šta da vidim. Hunter je stajao ispred vrata kao pokislo kuče i sav se osjetio na alkohol. Vjerovatno je miješao pića pošto nema na šta se ne osjeti. Fuj, povratiću! -"Mogu li molim te prespavati ovde i popričati sa tobom? Stvarno ne znam više šta ću od sebe..." sav slomljen od života me upitao, na šta nisam imala srca da ga odbacim u tom stanju. -"Naravno da možeš, ali idi se prvo istuširaj. Nećeš mi prljati i usmrditi tek očišćenu kuću i novu posteljinu." odgovorim mu tako u nadi da se bar malo smiri i nasmije. Ne volim kada se ljudi pate... Eh sad, ako su zaslužile, nemam ništa protiv da ih sama mučim, ali to je priča za neki drugi put. Sa blagim osmijehom mi je klimnuo glavom i uputila sam ga u kupatilo. Dala sam mu Oliverovu garderobu koja mu je bila velika, ali sam je ja opet ostavila za svaki slučaj iako je rekao da mogu slobodno baciti. Dok se on okupao, napravila sam mu kafu i nešto za jelo da dođe sebi i da imamo šta jesti pošto ipak i sama umirem od gladi a kako je tek njemu. Izašao je iz kupatila i sjeo na fotelju naspram mene i pokrio se pošto mu je bilo hladno. U stanu jeste toplo, ali kako je vani kiša smrznuo se. Zatim je krenuo sa pričom...
