14.

2.3K 119 7
                                    

Marija i Mihajlo su zajedno išli ka njenom stanu i ćutali.
Njemu se scena nje i Vojina ponovo prikazala u glavi, a ona je razmišljala o poslu koji ju je čekao.
Radila je već sa njim, zna i sama koju pedantnost i posvećenost je Vojin očekivao na poslu. Divila mu se zbog toga i izuzetno ga poštovala.

Sedeli su i gledali film. Nisu mnogo pričali, od kad su se vratili iz restorana.

-Moram da se vratim za Kanadu. – Mihajlo je započeo.

-Pa dobro, imaš još dve nedelje do tad. – pauzirala je film i okrenula se ka njemu.

-Moram ranije da odem. – slagao je. Želeo je da pobegne.

-Zašto?

-Iskrsao je problem sa jednim klijentom, zahtevaju moje prisustvo.

-Žao mi je. Mislila sam da ćemo malo više vremena provesti zajedno. Kad ideš?

-Za tri dana.

-To je brzo.

-Znam. – izdahnuo je. – Žele da mi produže ugovor.

-Na koliko? – znala je da će ovo biti trenutak, kada će raskinuti. Osetila je to.

-Dve godine. – šokirala se. To je bio dug period.

-To je dug period. Ne bi dolazio?

-Došao bih, ali bi bilo drugačije nego sad. – tužno je rekao.

-Potpisaćeš?

-Da.... – uhvatio ju je za ruke. – Znam da je ovo sebično od mene, ali da li bi pošla sa mnom? – testirao ju je. I da pristane, siguran je da on, posle svega, ne bi dozvolio da ona krene sa njim. Ne, nakon svega.

-Žao mi je, ali ne mogu. – pala je test. – Tek počinjem da radim i iskreno, ne želim da dam otkaz.

-Pomogao bih ti da nađeš posao tamo.

-Ne mogu da ostavim brata. – ovo je bili istina.

-Znam, ali jednog dana ćeš se udati. – slegnuo je ramenima. – Znači, kada bih te zaprosio ti ne bi pristala?

-Pristala bih, samo mislim da sad nije pravi trenutak. – nije bio pravi trenutak.

-Zašto? Novi dečko ti ne dozvoljava da budeš sa starim? – pukao je.

-Molim? – kako je shvatio?

-Da draga, znam za tvoja druženja sa Vojinom.

-Ne znam o čemu pričaš. Pogrešno si shvatio. – pokušala je da se izvuče.

-Ne izvlači se. Ne pravi me budalom, znam šta sam video.

-Video? – kroz glavu joj je prošla scena  njih dvoje u autu.

-Video sam vas kako se ljubite ispred zgrade. – bila je sigurna, gotovo je.

-Žao mi je. – jednostavno je rekla.

-I meni je. – ustao je I krenuo da šeta po sobi. – Koliko traje to?

Izdahnula je i zamislila se. Da li je vreme za istinu? Nije volela da ga laže. Šta može da izgubi? I onako je sve već odavno bilo gotovo.

-Prvi put se desilo jednom od naših hotela. Trebalo je da se nađem sa Markom i dogovorimo oko projekta, a sutradan je trebalo da se nađemo i sa njim.. Čekala sam Marka, on mi je pravio društvo i desilo se. – sve vreme je gledala ispred sebe. – Do trenutka otvaranja hotela, nisam znala da je Vojin koji mi je zadavao muke, zapravo ista osoba sa kojom sam spavala. Onda smo se sreli na otvaranju hotela i desilo se ponovo. Neplanirano. Posle toga smo krenuli da se viđamo. – jednostavno je rekla.

-Da li je bilo i drugih?

-Ne, samo on.

Oboje su ćutali. Marija nije podizala pogled sa svojih prstiju, koji su bili u njenom krilu, a on je nervozno šetao po sobi, boreći se sa svojim mislima.

-Kaži nešto. – konačno je smogla snage da ga pogleda.

-Šta očekuješ da ti kažem? – stao je i okrenuo se ka njoj. – Bravo! Svaka čast! Ponosan sam na tebe! Ponosan sam na tebe i na činjenicu, da si kao poslednja kurva legla sa nepoznatim muškarcem! Ponosan sam na činjenicu da si se nakon toga, vukla po hotelskim sobama i ko zna kakvim brvnarama i rupama. Hoćeš da nastavim? - bes je prosto izašao iz njega. Želeo je da je zadavi. Ali nikada nije digao ruku na žensko. Nikad ne bi.

Umesto odgovora, osetio je njene prste na svom obrazu. Od količine besa, nije ni primetio da je ustala i prišla mu.

-Možda sam te prevarila, ali to ne daje za pravo da me vređaš! – razdrala se. – Desilo se. Upoznala sam nekog ko je za razliku od tebe bio tu! Ali ništa od toga ti me daje pravo da me nazivaš kurvom. – bila je besna.

- Nisi me prevarila jednom, varaš me konstantno! Mesecima! Mesecima mi nabijaš rogove. Ko zna, možda je bilo i drugih, možda nije samo on. - besneo.

- Sram te bilo. Mislila sam da me poznaješ.  - bila je n ivici suza.

- I ja sam to mislio. - poraženo je rekao. - Ko još zna?

- Marko.

- Naravno da Marko zna. Nisam ni sumnjao u to. Bednik.

-Brata mi ne diraj! I da, kad već pričamo o prevarama. A gde si ti bio sinoć? Ne moraš da odgovoriš, jer sigurna sam da nisi radio. Ta šljiva na vratu govori  sve. – pokazala mu je prstom na vrat, a zatim se okrenula. – Kad se vratim iz sobe, ne želim da te vidim ovde. Ni sad, niti ikad više. – krenula je ka svojoj sobi, boreći se sa suzama.

I bilo je tako. Kada je, deset minuta kasnije, uplakana izašla iz svoje sobe, presvučena u sive trenerke i belu bluzu, njega nije bilo. Ispustila je glasan izdah, a zatim se uputila ka ulaznim vratima.
Uzela je ključeve i izašla iz stana.

Pozvonila je jednom, ali niko nije reagovao. Pozvonila je i drugi put, ali ponovo nije bilo reakcije. Spremala se da pozvoni i treći put, kada su se vrata stana otvorila.
Njen brat, nag od pasa na gore, gledao je zabrinuto u svoju sestru.

-Da li je sve u redu? Šta se desilo?

-Gotovo je. Mihajlo je sve saznao. – rekla je a zatim utonula u zagrljaj svog brata i počela da plače.

- Ššš, proći će. - rekao je, dok je grlio svoju sestru.

------------
Mislila sam da danas preskočim sa nastavkom i pustim vas da se malo krčkate, ali neka.
Danas vam poklanjam dva nova nastakva i to je to od mene.

Druženje nastavljamo za par dana ( dva, tri, ne više od toga).

user231231 gospođice, čekali ste i dočekali.

Njegov dodirWhere stories live. Discover now