Hairdresser

22

When The Darkness Comes

 ''Mama, kada će se vratiti teta Becka?'' Sjedili smo u hair&makeup prostoriji u stadionu u San Diegu. Večeras je drugi, a ujedno i zadnji koncert ovdje nakon kojega se pakiramo i putujemo za Phoenix. Prošla su tri dana od kako je završila u bolnici i kada god mi zazvoni mobitel nadam se da je to doktor sa vijestima kako se Becka probudila.

 ''Oh dušo, biti će ona ovdje za par dana, ne brini.'' Blago se nasmiješila malenoj Lux koja se igrala lutkama. Ovih par dana što nema Becke Lou nije istog raspoloženja. Fali joj i to se vidi u načinu na koji priča, na koji radi. Ponudili su joj da pronađu novu pomoćnicu koja će zamijeniti Becku sve dok se ne vrati, ali Lou je uz oštre riječi odbila i odlučila da će raditi sama. Naporno je, ali uspijeva. Dečki i ja pokušavamo biti što manje zahtjevniji što se toga tiče i ne želimo joj stvarati prevelik pritisak. 

 ''Hajde dečki, nastupate za deset minuta.'' Lažno se nasmiješila i otišla sjesti pored Lux. Držala je mobitel u rukama i čekala.

Prvi sam ustao sa stolca i sa dečkima krenuo prema pozornici. Stadion je odjekivao posljednjim taktovima pjesme 5SOS-a i naš uvodni video samo što nije počeo. Stajali smo i kroz otvore pozornice promatrali dijelove stadiona koji je bio popunjen do zadnjeg mjesta. Svijetla mobitela u tom su trenutku a i kasnije bila nevjerojatno prekrasna u tami ove večeri. 

 ''Dečki stavite mobitele u ovu kutiju!'' Rick je došao do nas sa kutijom u ruci koju donese svaki puta prije koncerta. Pogledao sam još jednom da vidim imam li poziv ili poruku od doktora i kako ničega nije bilo odložio sam ga u kutiju. Od kako je Becka u bolnici, svaki put kada tijekom nastupa dobijem priliku da provjerim mobitel to i učinim. To nije tako često kao što bih volio da jest, ali i ovo pomaže mojoj savjesti da bude donekle mirna dok nastupam. Ponekad uzmem mobitel radi provjere i onda uslikam ili snimim publiku kako ne bi pomislili kako nešto bitno provjeravam, a svi vrlo dobro znamo da naši fanovi primijete i najmanju sitnicu.

Dečki iz 5SOS-a su sišli sa pozornice i naš uvodni video je počeo sa projekcijom. Još jednom smo se svi zagrlili i onda pripremili za izlazak na pozornicu.

Vrisak ovoliko jak rastjerao je svu tremu koju sam imao.

___________________________________________________________________ 

Jecaji koji su napuštali moje usne i vruće suze koje su mi se slijevale niz obraze natjerale su moje oči da se otvore. Val vrućine prošao je mojim tijelom i zamalo sam vrisnula od boli. Tama prostorije u kojoj sam se nalazila strašila me i spoznaja da zapravo ne znam što mi se dogodilo natjerala je strah u moje kosti. Pištavi zvuk koji je zvučao kao otkucaji srca sa moje lijeve strane natjerao me da pokušam vidjeti što je to, no kada sam pokušala okrenuti glavu oštra bol spriječila me u tomu. Podigla sam lijevu, pa desnu ruku i vidjela igle zabodene u moje žile. Srce mi je zadrhtalo kada sam shvatila da ležim u bolničkom krevetu. Miris bolnice tek je tada ušao u moje nosnice i istog mi je trenutka postalo mučno. Otvorila sam usta kako bih pozvala sestru ili nekoga no glas nije napustio moje grlo. Usta su mi bila užasno suha. Pogledala sam u desno i vidjela stalak sa infuzijom koja je polako kapala i ulazila u moj krvotok. Što mi se dogodilo?! Činjenica da do mene možda nitko neće doći u skorije vrijeme, a mučnina i bol u glavi je postajala sve jača, natjerala me da ponovno zaplačem. Svakim jecajem bol bi postajala jača i ubrzo sam mogla čuti dugi, glasni pištavi zvuk sa moje lijeve strane. Brzim otvaranjem vrata, nešto svjetlosti sa hodnika je ušlo u moju sobu i sada sam bolje mogla vidjeti svoju okolinu. Medicinska je sestra trčećim korakom prišla mom krevetu i isključila pištavi zvuk nakon čega je jače otvorila dovod infuzije u moj krvotok. 

''Gospođice Gillard čujete li me?'' Glas joj je bio blag i gledala me je u oči. Iz nepoznatog razloga bilo mi je tako drago vidjeti nekoga. Pokušala sam reći da je savršeno čujem no tek slabašan glasić napustio je moje grlo. Brzo je dohvatila čašu vode što je bila pored kreveta te je prinijela mojim ustima. Okus hladne vode bio je nevjerojatan. Nakon par gutljaja, sestra je odmaknula čašu i ja sam napokon mogla normalno pričati.