Hairdresser

3

Problem.

Probude me sunčeve zrake koje su pronašle put kroz moje crvene zastore. Ustanem i odmah pođem u kupaonicu. Raspletem pletenicu od jučer i uđem pod tuš. ''Mogla bih biti mršavija, zar ne?'' Upitam samu sebe. Sa jelovnika izbaci masti, šećer i sok. Mogu ja to. To nije toliki problem. Izađem iz tuša i stanem pred ogledalo. Potpuno gola, dok gledam svoje tijelo. ''Ako se riješim ovoga.'' Prstima obrubim svoj trbuh. ''I ovoga.'' Dodirnem svoje noge. ''Možda će me voljeti. Možda se netko od njih zaljubi u mene.'' Nasmiješim se jer sam donijela odluku koje ću se držati, a koja možda nosi i lijep ishod. 

Izađem iz stana te odem do trgovine. Ondje umjesto čokoladnog namaza i bijelog kruha kupim crni kruh sa žitaricama i jedan tekući jogurt. Nakon doručka odlučim otići u kupnju nove odjeće. Ne mogu se pred dečkima pojaviti u ovim starim krpama. Ako to znači da ću otići u minus na kartici, onda će tako i biti.

Ništa od ove kupljene odjeće nije bilo usko, uz tijelo. Sve je doslovno visjelo sa mene. Osim hlača, koliko sam god htjela nešto šire, izgledala sam smiješno u time. Većinu dana provela sam po trgovinama, otišla u veliki minus i to odlučila proplakati kod kuće uz neke od prikladnih pjesama za takav dan.

*****************************************************************

06:00h. Ležala sam u krevetu i razmišljala o današnjem danu. Što će biti? Hoće li me odmah zamrziti? Ne bi trebali. Oni ne mrze svoje fanove ma kakvi oni bili, ali ja nisam fan. Tj. ja moram glumjeti da nisam fan, moram glumjeti da nisam Directioner. A koji je naš najveći san? Upoznati One Direction. Srce mi se raspadne u komadiće kada shvatim da tu sreću neću smjeti niti pokazati niti je podijeliti sa drugima. Teškom mukom ustanem iz kreveta, obavim higijenu, pojedem komadić kruha i popijem tekući jogurt, uvučem se u nove traperice i navučem, također, novu majicu. Kosu podignem u visoki rep tako da mi je sada dosezala samo do mojih lopatica, i stavim nešto maskare i parfem. U 06:30h napustim stan i krenem na dogovoreno mjesto. Vozeći se autobusom te gledajući u svoj mobitel, odlučim obrisati sve njihove slike te sva tri albuma koja sam imala na mobitelu. Zastanem kod pjesme ''Over Again'' i borim se sama sa sobom da li da ju obrišem ili ne. ''Što ako će htjeti pregledati moj mobitel? Ako će htjeti znati slikam li ih potajno ili nešto slično?'' Pritisnem delete i vratim mobitel u džep traperica. Autobus stane pred velikom zgradom gdje sam prije dva dana dobila svoj novi posao. 06:55h, još nema nikoga tko me čeka. Sjednem na klupu pred zgradom i stanem ogledavati automobile koji prolaze ulicom. Ljudi idu na posao, baš kao i ja. Neki idu doktorima, u banku, poštu, plaćati račune. I ja bih trebala platiti račune, potpuno sam zaboravila na to. Točno u 07:00h pred zgradom se zaustavi crni mercedes. Prozor suvozačeva mjesta se spusti i čovjek koji je bio na vozačevom mjestu mi kaže da uđem na zadnja vrata. Nespretno ustanem i doslovno potrčim do auta misleći kako kasnim. Unutrašnjost automobila je od kože, i nije pospremljen. U pretincima vrata ima papirića čokoladica ili flašica vode. Vozaču poželim dobro jutro no on ne odgovori. Tu me uhvatila nervoza. Pogledom pratim ulice kojima se krećemo ne bih li zapamtila kako doći do mjesta gdje me voze. Ubrzo zatim izgubim pojam gdje smo. Automobil počne usporavati dok se približavamo dvokatnoj kući, bijele boje i sa velikim prozorima. Automobilom se zaustavimo na prilazu u dvorište kuće i vozač izađe van ne govoreći mi ništa pa zaključim kako bih i ja vjerojatno trebala izaći van. 

''Da idem sa vama, ili?'' Ljubazno upitam. Naglo se okrene prema meni i odmjeri me od pete do glave. Lice mu je nečitljivo. 

''Ne, ostani ovdje uskoro će doći osoba sa kojom putuješ odavde do svog radnog mjesta.'' Zašto sam uopće pomislila da bi mi se mogao obratiti sa ''vi''. Premlada sam za takvu titulu, ali zar se tako ne obrača osobama koje još ne poznaješ? Naslonim se na automobil promatrajući kuću pred kojom se nalazimo. Obična je, ništa upadljivo. Pred garažom u dvorištu stoji automobil meni ne poznate marke. Vozač, odlučila sam ga tako zvati, pozvoni i kroz kuću odjekne melodija zvona.