Hairdresser

12

Not in that way.

''Becka, je li sve u redu?'' Stala sam sa trčanjem i ne želim nastaviti. Ova tišina šume me guši i daje slobodu mojim mislima da me doslovno ubijaju iznutra. Sami smo. Sve oko mene je prekrasno, priroda, zvuci ptičjeg pjeva, malena ogradica pored staze, James, samo ja nisam.

''James tako mi je žao.'' Gledam ga u oči i govorim ono što mislim.

''Becka što se događa?'' Prilazi mi i svojim rukama podiže moje koje beživotno vise pored mojih kukova. Imam osijećaj da bih mogla zaplakati.

''Ne mogu biti sa tobom James. Tako mi je žao što ti to govorim već sada, no odlučila sam to riješiti odmah na početku.'' Nikada nisam bila u situaciji da ja moram odbiti dečka. Osjećaj je odvratan, pogotovo kada znaš da si pored sebe mogao imati nekoga tako savršenog i brižnog poput Jamesa.

''Ouu...tako dakle. U redu je, Becka, nemoj se patiti zbog toga. Drago mi je da si to priznala odmah na početku.'' Znam da sam ga povrijedila, izraz njegova lica ga odaje, no njegove riječi to pokušavaju prikriti. Tako mi teško nije bilo nikada u životu. Smiješno je kako ti netko koga poznaješ tjedan dana može postati tako drag.

Zapravo i nije tako teško. Treba ti netko tko će te voljeti bez obzira kako ti izgledao, jer nitko nije savršen. Treba ti netko tko će raditi prave stvari a ne iz obećavati. Treba ti netko uz koga se osjećaš dobro i lijepo. Takav netko je James, no ja sam to odbacila. Zašto?

Zbog mogučnosti, vrlo male mogučnosti, da bi me mogla voljeti osoba od koje bih se zapravo trebala držati podalje, što se ljubavi tiče.

''Stvarno se ne ljutiš?'' Podižem pogled i sretnem njegove oči. Tamne i prekrasne.

''Naravno da ne. No znaš da to ne znači da možeš napustiti naš program tvog bezpotrebnog mršavljenja?'' Nasmiješi se i kažiprstom me upikne u trbuh. To me natjera na smijeh pa se odmaknem od njega da bi došla do zraka. Stoji i gleda me sa takvim pogledom koji ti govori da si upravo izgubio ono što si mogao imati. Nešto predivno.

Da ti je toliko stalo do prvog koji ti se svidio, nikada ne bi niti pogledala drugog.

To sam nedavno pročitala...to mi padne na um kada razmišljam o tomu što gubim sa Jamesom. Uistinu radim sranje od svog života.

''Nije bezpotrebno!'' Udarim ga dlanom po ramenu i on se nasmije.

''U redu šefice, kako vi kažete! Hoćemo li sada dovršiti što smo započeli?'' Rukom pokaže na stazu koja čeka da je pretrčimo. Nasmiješim se i potrčim, prati me jednakom brzinom iako on može trčati puno brže.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------

''Dobro jutro Lou!'' Mahnem joj kada se pojavi pred zgradom gdje One Direction danas ima svoju prvu press konferenciju u vezi nove turneje. Lux pospano hoda pored nje, nije puna energije kao inače.

''Hej Becka! Jesu li dečki stigli?'' Pogled uputi na zgradu i ja klimnem glavom.

''Ovo se još nikada nije dogodilo! Oni su stigli prije mene? Nešto se čudno događa haha!'' Nasmije se i pođemo u zgradu. U dizalu pritisnem brojku 8 te se naslonim na ogledalo dizala. Šest je sati ujutro i užasno sam umorna. Kući sam se vratila oko 23 sata, što znaći da sam cijeli dan provela sa Jamesom. Pretrčali smo stazu i zatim me odveo na topao čaj u obližnji caffe bar. Pričali smo i smijali se, ništa više.

''Danas ćeš mi pomoći, u redu?'' Lou me upita kada izađemo iz dizala i krenemo prema hair$makeup prostoriji. Sve je puno ljudi i novinara koji čekaju da ih se pusti u salu gdje će biti održana konferencija. Kako prolazimo tako slikaju naše pokrete. Potpuno besmisleno.