Hairdresser

9

Loyal

Posljednji put se pogledam u zrcalo, još uvijek ne zadovoljna svojim izgledom, izađem iz stana i siđem pred zgradu. Ondje me u Audiu R8 čekao James. Kada me primjetio sa smiješkom je izašao iz automobila i otvorio mi suvozačka vrata. Sa pristojnim osmijehom na licu sjednem unutra i za sekundu on je pored mene na vozačkom mjestu.

''Izgledaš prekrasno Becka.'' Ubaci u brzinu i nagazi na gas. Prvi put se vozim u ovakvom automobilu i osjećam se, ukočeno. Unutrašnjost je obložena kožom, miris automobila vuče na vaniliju i radio je stišan, to je prvo što primijetim. 

''Hvala. James? Možeš li pojačati radio?'' Osjećam se tako glupo zbog tog pitanja, no da ga nisam to pitala, cijelu noć bi me mučilo to pitanje. Vjerojatno bi mi plovilo mislima tijekom cijele večere i mučila bih se kako bih mu to rekla kada bi opet sjeli u automobil.

''Naravno, inače obožavam glasnu glazbu, stišao sam radi tebe, nisam znao na što si navikla tijekom vožnje.'' Skrene pogled sa ceste i pogleda me. Osmijeh mu je besprijekoran, oči su mu crne u tami ovog automobila, a kosa neuredno razbacana na sve strane. Na sebi ima crnu košulju, na kojoj je par gornjih gumbova odkopčano, i crne uske traperice. To me odmah podsjeti na Harrya. On bi vjerojatno imao bijelu košulju, odjevenu na isti ovakav način. 

Pomislim kako ja nisam dovoljno uređena za ovu večeru. Većina djevojaka bi odjenula najbolju haljinu koju imaju za ovakvu priliku, za ovakvog muškarca, ali ne i ja. Sjedim pored savršenog muškarca, opijena mirisom vanilije, koji je vjerojatno uništio miris mog premalo nanesenog parfema, marke One Direction. Our Moment je jedini koji sam mogla priuštiti, That Moment prelazi granice mojeg buđeta. Crne uske traperice krase moje jedine dizajnerske cipele koje imam. Crne, na visoku petu Aldo cipele, zatvorenih prstiju i sa remenčićem oko zgloba, dobila sam za svoj devetnaesti rođendan. Moja majka Ella tada je mislila kako svaka djevojka mora imati jedne crne cipele na visoku petu, pa sam ih tim povodom i dobila. Otac pak nije bio presretan idejom da potroši tisuću funti na jedne cipele, no kao i uvijek majčin glas je pobijedio. Majicu bež boje, te kratkih rukava prekrila sam crnim sakoom koji jedini izgleda prikladno za ovakvu prigodu. Kosu sam blago nakovrčala i pustila da mi prekrije ramena. Na licu sam imala samo trunku maskare. Nisam obožavatelj šminke. 

''I, gdje se nalazi taj restoran u koji me vodiš?'' Odlučim započeti razgovor kako mi ne bi bio previše neugodno. 

''Samo što nismo stigli, oduševiti će te njihova hrana, ambijent im i nije nešto, no zato riba jest.'' Na radiu počne svirati pjesma Waves od Mr. Probza i prepustim se ugođaju. Razmišljam o ribi koju ću morati jesti. Želudac se uporno buni protiv te ideje, no sada je prekasno. Automobilom se zaustavimo pred malenom zgradom, koja na sebi nosi naziv restorana ''Bleeding Heart''. James izađe iz automobila i otvori mi vrata, na trenutak mi bude neugodno jer se prema meni ponaša kao prema nekoj prelijepoj djevojci. Što ja nisam. Uđemo u restoran i osoba koja radi za rezervacijama nas odvede do našeg stola. Smjestimo se i par sekundi kasnije se pojavi konobar noseći menie. 

''Što želiš Becka?'' Tupo gledam u meni i stvarno ne znam što da naručim, sva su mi ova jela nepoznata, osim salata. 

''Ja bih za predjelo miješanu salatu ako može.'' James se nasmiješi i kimne glavom. 

''O istom sam i ja razmišljao. Za glavno jelo ćemo ribu na francuski način, i za desert najbolji kolač koji imate.'' Kada spomene kolač na pamet mi odmah padnu sve kalorije koje ću danas unijeti u sebe. Nesigurno gledam Jamesa dok naručuje vino meni nepoznatog naziva i konobara koji klima glavom te odlazi po naručeno. Zaključim da, pošto James kontrolira moju prehranu, ovo što ću večeras pojesti nije protiv pravila.

''Kako ti se čini, je li sve u redu?'' Sa smiješkom kimnem glavom i pogledom pratim konobara koji nam se približava sa bocom vina. Zatraži nas da odobrimo vino i kada ga James potvrdi natoči dva prsta vina u čaše kako bih ga probali. Prinesem čašu usnama i otpijem gutljaj kisele tekućine. Nisam navikla piti vino. Ne znam niti kako bih prepoznala je li ovo dobro vino ili ne, nemam ga sa čime usporediti. James se nasmiješi što znači da je dobro pa nam konobar natoči još vina u čaše.

Atmosfera restorana je opuštajuća, i glazba klavira koja dolazi iz kuta prostorije je prekrasna. Ljudi se zadovoljno smiješe, i polako jednu svoju hranu. James započne razgovor koji je trajao cijelu večer. Njegov glas me čini opuštenom i njegov pogled ne napušta moje oči što me još više smiruje. Boca vina koje smo naručili je prazna kada dovršimo naš desert. Ustanemo od stola i James mi kaže da ga pričekam kod ulaza dok on plati večeru. Dođe do mene nakon par minuta i primajući me oko struka izvede iz restorana. Dodir njegovih prstiju na mom trbuhu me čini nervoznom i zbunjenom.

Sjednemo u automobil i bez imalo žurbe me odveze pred moj stan. Izađem iz automobila i stanem pred ulazom u zgradu. James mi se pridruži opet me gledajući u oči. Sat na mojoj ruci pokazuje da je prošlo jedanaest sati. 

''Hvala ti na divnoj večeri.'' Zahvalim se stavljajući pramen kose iza uha. 

''Biti će mi drago ako opet dobijem priliku ponoviti je s tobom.'' Nasmiješi se te mi se približi. Razmišljala sam o tomu da napravim korak unazad, ali nisam. Dlan svoje ruke mi stavi na obraz i približi svoje usne mojima. Zatvorim oči i osjetim njegove meke usne na mojima. Drago mi je kada se odmakne od mene ne produbljujući ovaj poljubac s jezikom. 

''Laku noć Becka.'' Glas mu je dubok i melodičan.

''Laku noć James.'' Nasmiješim se i uđem u zgradu. Gledam ga dok odlazi i sjeda u automobil. Izađem iz dizala i uđem u svoj stan. Ključeve bacim na stol u kuhinji i bacim se na sofu uključujući mobitel. Bio je ugašen cijelu večer. Dočekaju me stotine twettova One Direction fanova, moleći me da kažem dečkima da ih folluju. Iz obavijesti odem na naslovnicu i ondje imam što vidjeti. 

''Harry Styles viđen u restoranu ''Bleeding Heart'' u društvu nepoznate plavuše.'' Srce mi stane kada pročitam vrijeme kada je ova obavijest prvi puta objavljena. 

20:34h.