Hairdresser

13

Ugly Heart 

Slučajno dodirne moju ruku dok prolazim prstima kroz njegovu kosu kako bih napravila ono što se meni sviđa. Kao slučajno. Sve je kod njega slučajno. I tako već par dana, od utorka zapravo. Bez ikakvih riječi je sjeo u moju stolicu i rekao  da mu ja napravim frizuru. Gledao me je kada sam sa strahom  prstima prilazila njegovoj kosi. Normalnom je čovjeku kosa, kosa, no ne i meni. Niti sam ja normalna, lažem o sebi, niti je on normalan, on je Harry Styles.

''Zayn želiš li normalno?'' Lou upita Zayna, koji je od utorka kada se vidio sa Perrie znatno boljeg raspoloženja. Smiješak mu ne silazi sa usana, često je na mobitelu dopisuje se. Ona je prava sretnica, boljeg muškarca nije mogla imati pored sebe. Trenutak kada je poželjela pričati sa mnom, jer joj je Zayn pričao o meni, bila sam u sedmom nebu, Directioneri tako reagiraju, no nisam to pokazala.

''Naravno Lou hah.'' Nasmije se i vrati dopisivanju. Nas je četvero u hair&makeup prostoriji. Lou, Zayn, Harry i ja. Ostatak luta po zgradi pokušavajući skratiti vrijeme koje im je ostalo do još jedne press konferencije. Divim im se. Rade istu stvar već pet dana. Smiješe se i odgovaraju na pitanja novinara. I ne smeta im. Ne prigovaraju kada završe sa time. Doslovno su to prihvatili kao i disanje. 

Harryeva kosa je jednostavno očaravajuća. Meka na dodir, kao svila. Zna da uživam u dodiru njegove kose, znam to jer mi se smiješi u zrcalu, kao da ne primjećuje.

''Što želiš Harry?'' Upitam ga sa osmijehom na licu. 

''Ono što se tebi sviđa.'' Meni se sviđa baš ovakva kakva je sada, no odlučim ipak barem malo prstima proći kroz nju i pokušati prebaciti mali dio kose na drugu stranu tek toliko da nešto napravim. Ne žuri mi se, baš kao i njemu. Mirno sjedi i promatra mene. 

Zayn ustane sa stolice i zahvali Lou koja odmah kada završi sa Zaynom ode po malenu Lux koja se igrala lutkicama u podnožju prostoriju te je noseći izvede iz prostorije prateći Zayna.

Ostali smo sami. 

Odmaknem se od njega i ''slučajno'' mu dotaknem ramena kada povučem ruke iz njegove kose.

''Je li to u redu Harry?'' Podignem obrvu i pogledam njegov odraz u zrcalu.

''Savršeno je Becka.'' Naglo ustane sa stolice i približi mi se toliko blizu da je između nas jedva deset centimetara razmaka. Dah mu je hladan i miriše na mentu. Oči su mu tamno zelene i gledaju ravno u moje. Ne usuđujem se treptati.

''Ne ću se ispričati zbog onoga u ponedjeljak.''

''Znam. Nisam se niti nadala isprici od tebe.'' 

''Što bi to trebalo značiti?''

''Da nisi tip osobe koja se ispričava kada napravi nešto što nije lijepo ili povrijedi tuđe osjećaje.''

''Povrijedio sam tvoje osjećaje?''

''Nisam to rekla.''

''U redu.'' 

Opet tišina. Još stojimo jedno ispred drugoga samo se gledajući.

''Uistinu ne voliš kavu?''

''Ne Harry, ne volim je.''

''Volim način na koji izgovaraš moje ime.'' Srce dobije novu vrstu brzine.

''A da?''

''Da Becka.''

''Meni se sviđa kada me gledaš u oči.''

''Znam to.''

''A da?''

''Da Becka, koljena ti klecaju kada to radim.'' 

''Nije istina.''

''Istina je Becka.''

''Moraš li u svakoj rečenici upotrijebiti moje ime?''

''Sviđa mi se tvoje ime Becka, zašto ne bih to radio?''

''Živcira me.''

''Pa mene živcira to što me stalo odbijaš.''

''Sam se dovodiš u taj položaj ako nisi primjetio.''

''Znaš...nitko ne treba znati.''

''Znati za što?''

''Za nas.''

''Niti neće, nisam dovoljno dobra za tebe Harry.''

Onih deset centimetara prostora između nas nestane kada se nagne prema meni i spoji svoje usne sa mojima. Želim se maknuti, ali ne napravim to. Poljubac se produlji pa u igru prijeđu i jezici. Mrzim se zbog ovoga. Nakon minute se odmakne od mene teško dišući baš kao i ja.

''Ovo je bilo slučajno.'' Zaobiđe me i izađe iz prostorije ostavljajući me samu sa mojim mislima.

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Minute prolaze, mislim kako je već i jedan sat prošao. Bez prestanka trčim na traci iako mi je James već par puta rekao da siđem jer bih trebala preći na drugu vježbu. U početku me je promatrao kako na neki način kažnjavam samu sebe, no onda je odustao i počeo dizati utege. 

Ponekad bih samo na trenutak pogledala njegovo tijelo, njegovo savršeno isklesano tijelo, no odmah bih vratila pogled na brojčanik koji mjeri vrijeme, brzinu, metre i kalorije mojeg trčanja. Ne dovoljno zadovoljna, iako bih se trebala veseliti gubitku još dvije kile. Bilo je to jučer kada sam stala na vagu sa velikim strahom.

58.

Veliki osmijeh mi se pojavio na licu i tada sam znala da sve ovo što radim daje rezultate. Istina, još je par stvari utjecalo na moje gubljenje kilaže u manje od tjedan dana. 

Harry. Press konferencije. Ustajanje po par sati ranije od predviđenoga. Ne pridržavanje mog propisanog menia, na što je utjecalo više rada na mom poslu. Harry.

Danas je petak, što znači da turneja počinje za dva dana, ako ne brojimo današnji dan. Za sutra imam rezerviran shopping sa Lou. Kaže da mora obnoviti garderobu prije turneje, pomislila sam kako to zapravo i nije loša ideja jer bih mogla učiniti to isto. Također sam danas dobila svoju prvu plaču, koja izgleda ne ide mjesečno, već svaka tri tjedna, iako smo drugi tjedan svi bili slobodni. 

Plača je puno veća od predviđenoga, tj. od onoga što je pisalo u ugovoru.  Kada sam vidjela cifru od 5 000 £ umjesto 3 000 £ gotovo sam poljubila pod. 

''Becka sada bi stvarno trebalo biti dosta!'' James se pojavi pokraj mene i ugasi mi traku za trčanje. Pogledam ga ljutitim pogledom i to ga iznenadi, još više kada mi se u očima pojave suze. 

''Becka je li sve u redu?'' Bacam mu se u zagrljaj onakva vruća i znojna, no nije me briga. Treba mi zagrljaj i to pod hitno. Suze polako klize mojim obrazima zajedno sa kapljicama znoja sa mog čela, no to je sada najnebitnija stavka. 

''Ništa nije u redu. Kada sam ja u pitanju ništa nije u redu James.'' Progovaram mucajući i želeći biti sakrivena od svih. No sami smo. Teretana je odavno zatvorena za građane, no James je zbog mene napravio iznimku i došao ovdje kasnije kako bi trenirao sa mnom. 

''Becka ne pričaj gluposti, što je bilo?'' Odmaknem se od njega i pogledam ga u oči. Više mi nisu predivne kao nekada kakve su bile, istina prekrasan je, no više me niti njegova pojava ne uzbuđuje kao prije. Sve je to nestalo.

''Danas...imala sam najgori dan na poslu od kako radim.'' 

''Što su ti učinili?'' Zabrinuto lice mu ne stoji. Volim kada je u stanju sreće, kada mu je osmijeh na licu. 

''Nisu mi ništa učinili....samo moram se privići na taj tempo rada, ali i na ljude sa kojima radim.'' Prstima obrišem suze sa lica i okrenem se da bih dohvatila bočicu sa vodom. Znam da me promatra, znam da sam mu čudna, nije se pomaknuo. 

''Hoćemo li nastaviti sa treningom, imam još dosta vježba za odraditi?'' Okrenem se prema njenu i upitam ga kao da se onaj trenutak nije dogodio.

''Naravno, kako ti želiš.'' Povede me do dijela sa velikim loptama za pilates i nastavimo sa vježbama.

Poželim mu reći kako se zapravo nešto i dogodilo, no nastavim šutjeti i raditi vježbe. 

Harry, James....Harry je učinio puno toga u samo jednoj minuti.