Hairdresser

5

Don't Judge Me

Siđem sa trake za trčanje jer mi se odjednom zavrtjelo. Dohvatim flašicu vode i odpijem par gutljaja. Poznati osjećaj gladi mi prođe kroz tijelo i odlučim se oglušiti na to. Ručnikom obrišem znoj sa čela i ponovno stanem na traku za trčanje. Namjestim sat na novih pola sata, no ovog puta stavim brži program. Još samo ovih pola sata i onda mogu kući pod hladan tuš. Mogu se baciti pred TV i gledati neki film ili seriju.

Još samo deset minuta. Brojke na timeru trake mi se mute pred očima no samo duboko udahnem i nastavim sa trčanjem.

Posljednjih par minuta nikako da prođe. U teretani je ostalo svega troje ljudi. Vani je pao mrak i sada bi stvarno bilo vrijeme da stanem sa ovime, nije da ću nakon samo jednog  dana izgubiti sve ove kile. No želim to. Oh kako bi to samo bilo dobro. Bi li? Naravno da bi. Siđem sa trake, pokupim stvari, odjenem gornji dio trenirke i izađem iz teretane. Vani je neobično hladno za kolovoz. Odlučim pješice otići kući jer je to zdravije od konstantne vožnje kojom se koristim. Ulice su pune turista koji uzbuđeno fotografiraju sve što vide. London uistinu može biti zanimljiva destinacija za osobu koja nikada ovdje nije bila. Hladan mi vjetar ošine tijelo pa zatvorim ziper gornjeg dijela trenirke do kraja i ubrzam korak. Nakon dvadeset minuta pronađem se u hladnoći svoga stana. Brzo upalim grijanje i bacim pogled na sat. 18 je sati. Sutra ujutro opet moram biti na istom mjestu gdje i danas. 

Uđem pod tuš i pustim mlaku vodu da teče niz moje tijelo. Ne želim se niti pogledati. Misli mi se vrate na trenutak kada je Harry ušao u prostoriju. Onaj osmijeh. Njegove oči. Gorje je nego što sam očekivala. Tako sam ga silno htjela zagrliti i reći mu kako ga volim. Htjela sam Niallu reći kako je najposebnije biće koje sam imala prilike upoznati. Onaj trenutak kada su svi bili u istoj prostoriji sa Lou i sa mnom htjela sam vrištati od sreće. No nisam. Lux je skakutala od jednog do drugog, neumorljivo pričajući o svojoj torbici. Lou je završila sa njihovom kosom i šminkom par minuta prije početka emisije pa smo imali vremena pričati. Oni su imali vremena pričati, ja sam samo šutjela i slušala što govore, promatrala kako se ponašaju, htjela sam znati da se pred kamerama ne prave drugačijima nego što su sada. Isti smijeh kao i pred kamerama silazio im je sa usana. Trkanje ramenima. Pričanje o tomu što su radili prethodni dan. Koga su upoznali. Što su vidjeli na netu. Poželjela sam im reći svoje ime na twitteru i pitati ih za follow, ali nisam smjela.Harry je većinu svog vremena proveo gledajući u svoj mobitel. Ponekad bi podigao pogled i uputio ga meni, neko vrijeme bi me gledao, iako sam uvijek maknula svoj pogled sa njega, mogla sam osjetiti da me gleda, i onda bi se samo nasmijao nečemu što je jedan od dečkiju rekao i ponovno gledao u svoj mobitel. Žudjela sam za time da vidim što ima toliko zanimljivoga na tom mobitelu. Čemu se, ili komu, tako zagonetno smiješio? Prošao me čudan osjećaj kada me Liam odmjerio od glave do pete pa zatim nešto šapnuo Niallu. 

Izađem iz tuša, obrišem se i odjenem donje rublje, pa se zaogrnem svojim crnim ogrtačem sa bijelim točkicama te odšetam do frižidera iz njega vadeći bočicu hladne vode čujem mobitel kako je zasvirao. Zatvorim frižider i izvalim se na sofu uključujući TV. Prikazuje se ''Plain Jane'' na MTV-u i ostavim na tom programu. Podignem mobitel i otključam ga. Twitter obavijest. Djevojka imenom WannadoHarry me označila u svojoj objavi ''Upravo si dobila 3/5 followa sa strane 1D-a! Sretnice!'' Par minuta gledam u to što je napisala i zatim odem pod nove followerse. Njih 500 me followalo u zadnjih par minuta i broj se samo povećava. Ništa čudno za Directionere. I ja sam to radila kada bi netko od dečkiju followao nekog novog. Upišem Liamovo ime i odem na njegov profil. ''Liam Payne follows you'' vrisnem kada to pročitam te brzo provjerim tko su ostala dvojica. Louis i Niall. Zašto me Zayn nije followao? Razmišljam o tomu neko vrijeme no onda zaključim kako još vjerojatno nije niti bio na twitteru, to je uobičajeno za njega. A Harry? Raspoloženje mi naglo padne zbog spoznaje da me neće followati jer zna kako izgledam. Brzo natipkam novi twett. ''Ovo mora biti moj sretan dan. Hvala svima na followu. Kada bih vam samo sve mogla reći.'' Pod ovo zadnje mislim na moj novi posao. No ne smijem ništa napisati. Odmah bi dobila otkaz.

********************************************************************

Sjedim na sofi u svom stanu i gledam njen profil. Njen osmijeh koji ima na svojoj profilnoj je očaravajuć. Ne gleda izravno u kameru već negdje u daljinu i to sliku čini još više umjetničkom. Zadnja objava prije dva dana. ''Novi posao od ponedjeljka. Moram na dijetu.'' To je ovaj posao. To je posao gdje od danas pa na dalje ima priliku raditi sa nama. Istog trenutka zaključim zašto danas u restoranu nije ništa jela. Kada bi samo znala da ne mora to raditi. Prelijepa je i ovakva kakva je sada. Baš ovakva normalna, sa oblinama. Poželim joj odmah reći kako ne mora na nikakve dijete, no ne mogu. Danas sam je upoznao i bilo bi čudno da joj se odmah javim. Bi li? Da bi. Pogotovo sa takvim nečime. Louis, Niall i Liam su je followali. Kako su je pronašli tako brzo? Meni je trebalo dobrih pola sata kako bi je pronašao. Odem ponovno na vrh njena profila i primijetim kako je objavila novi tweet. Prođe me neko uzbuđenje, koje niti sam ne znam objasniti. ''Ovo mora biti moj sretan dan. Hvala svima na followu. Kada bih vam samo sve mogla reći.'' Kada bih vam samo sve mogla reći. Neko vrijeme pokušavam skužiti što je time mislila i onda zaključim. 

Becka je Directioner.