Hairdresser

16

Tišina

Jeste li ikada imali onu posebnu osobu u svom životu, pa je izgubili?
Ja jesam.

Sjećate li se suza koje ste proplakali zbog tog gubitka?
Ja se sjećam.

Žalite li sada što ste uopće plakali?
Ja žalim, a vi?

___________________________________________________

Promatram ga sa prozora moje sobe. Laganim korakom prilazi svom automobilu na drugoj strani ceste, okrene se i mahne mi. Nasmiješim se te mu također mahnem. Vratim zastor na prozor i sjednem na svoj krevet.

Nedjelja je. Sutra putujem. Mi putujemo.

Dohvatim mobitel iza sebe i uđem u popis pjesama. Odlučim da bih mogla započeti sa pjesmom ''Love the way you lie'' te je pustim da svira dok mobitel vraćam iza sebe. Izvučem dva kofera ispod kreveta i otvorim ih. Jedan i jedini put kada sam ih koristila je bio kada sam se selila u ovaj stan iz kuće mojih roditelja, stvarno puno putujem. Otvorim ormar i krenem sa slaganjem odijeće u kofere. Zbog moje male količine odijeće koju posjedujem ormar je ostao gotovo prazan, osim jedne stare zimske jakne koju ne nosim već godinama ali je volim vidjeti i majice kratkih rukava sa velikim printom ''I love 1D''. Odlučim je ne ponijeti zbog ugovora, nitko ne zna da sam Directioner, niti smije znati.

Nakon tri sata pakiranja, jer nije mi samo odijeća potrebna, ugasim pjesme na mobitelu i kofere odvućem u hodnik pokraj ulaznih vrata. Vraćajući se u dnevnu sobu pogledom uhvatim svoje patike kako stoje na pola hodnika. Sranje. Zaboravila sam spakirati obuću. Teško uzdahnem i odem do sobe po jednu manju putnu torbu u koju nabacam svoje patike, cipele i tri para cipela na visoku petu. Tijekom shoppinga sa Lou vidjela sam te jedne bež cipele koje sam morala imati. Imajući na umu da imam novaca kupila sam ih bez razmišljanja, savršene su, savršeno će pristajati uz onu kratku crnu haljinicu što mi je Lou kupila.

Kratka crna haljinica. To je ono što Harry voli. Hoće li prestati sa onim ''slučajnim'' stvarima ako me vidi u toj haljinici? Možda, no moje tijelo treba još malo promjene kako bih izgledala pristojno. Još četiri kile, tada ću biti na broju 54. Možda bih trebala ipak dostići brojku 50, to bi bilo savršeno.

Bacim putnu torbu pored kofera i odem do dnevne sobe, sjednem na sofu i upalim TV. Press konferencije se još vrte po vijestima, kao i vijest da One Direction sutra kreće na svoju najveću svjetsku turneju do sada. Ustanem i odem po mobitel u sobu te se vratim na sofu.

Twitter.

Broj mojih followersa veći je svaki dan. Primjetila sam kako nekim fanovima postaje sumnjivo kako sam dobila 5/5, takve twittove volim brzo prelistati, dođem u stanje kada poželim sve napisati, no tada bih ih izgubila, izgubila bih ono što najviše volim. Odlučim napisati novi tweet, nisam ništa napisala već par dana.

''Veliki dan sutra. Biti će ovo vrlo zanimljivo razdoblje mog života.'' Pritisnem post i zakljućam mobitel.

Na MTV-u traje moja omiljena emisija. Oduvijek sam se divila ljudima koji budu u vezi sa osobom koju su upoznali na internetu, no nikada je vidjeli uživo ili barem preko kamere, samo poruke i pozivi. Ne želim ih nazvati glupima, jer bih tada i Neva nazvala glupim, a on nije glup. Nev i Max, Catfish emisija, to je ono o čemu pričam. Obožavam gledati takve emisije, smiješne su ali i tužne u isto vrijeme. Ljudi budu povrijeđeni i izigrani na kraju, ne znam jesam li pogledala barem dvije ili tri epizode a da je kraj zapravo bio sretan i da iza internetskog lika nije stajao netko potpuno drugačiji.

Mobitel mi zazvoni obavještavajući me da imam novu poruku. Još uvijek slušajući što se događa u emisiji, ali i ne gledajući, otkljućam mobitel i nepoznati broj mi se pokaže na ekranu. Otvorim poruku i krenem je čitati još uvijek pokušavajući ne skrenuti pozornost sa emisije.