Hairdresser

14

Game Girl

''Becka jesi li ti smršavjela ili se to meni čini?'' Lou me promatra dok prebirem po odjeći u trgovini H&M. Istog trenutka kroz mene prođe čudan osjećaj zadovoljstva. Netko je primjetio, netko osim Jamesa. Osmijeh mi se pojavi na licu dok izvlačim par traperica sa vješalice.

''Jesam, ti si prva primijetila hah.'' Okrenem traperice prema njoj i ona zadovoljno klimne glavom. Dohvatim vrećice koje su pune odjeće koju sam do sada kupila i krenem prema garderobi. Lou, koja je imala još više vrećica, pođe za mnom noseći haljinicu crne boje sa sobom. Nisam navikla viđati Lou u haljinama, pa niti na slikama, u živo također. 

''U samo dva tjedna sam skinula četiri kile, možeš li vjerovati?'' Zadovoljno je upitam dok ulazim u kabinu za presvlačenje unoseći onaj par traperica sa sobom. Lou je stajala ispred moje kabine čekajući mene da isprobam traperice. 

''Pa to je vrlo pohvalno Becka, ali zašto to radiš? Imaš odlično tijelo, skidanjem kila samo ćeš upropastiti figuru koju sada imaš.'' Stanem sa navlačenjem traperica, što zapravo i nije bilo navlačenje, noge su mi samo skliznule u njih, u moj normalan broj koji sam do sada nosila, trebam manje?

''Ja...ja moram smršavjeti Lou, nitko me neće htjeti ovakvu.'' Zakopčam hlače bez imalo muke ili truda i izađem van iz kabine. 

''Velike su ti. Trebaš barem dva broja manje. Kako misliš nitko te neće htjeti ovakvu?'' Nastavim hodati prema vješalici sa hlačama gdje su ove bile i pronađem dva broja manje traperice.

''Predebela sam Lou, kako to nitko ne shvaća?'' Bijesno uđem u kabinu i skinem traperice sa sebe, te sjednem na malenu stolicu što je ondje bila.

''Koliko kila imaš?'' Strogo progovori. Uplašim se jer znam da ću joj morati reći, a ne želim to. Još uvijek ih je previše. 

''Moraš li znati?'' Promatram svoje prste na rukama, to radim kada mi je neugodno.

''Da moram, radi se o tvom zdravlju Becka. Ne znaš li što dolazi sa prekomjerenim mršavljenjem? Svako tijelo ima svoju savršenu kilažu, sve ovisi o tvojoj visini.'' Kao da slušam liječnika. Ako sam ja visoka 168, prema nekoj logici onda bih trebala imati 60 kila? Malo manje, ili više? Ne znam. 

''Imam 62 kile Lou, to je previše.'' Ustanem i odjenem dva broja manje traperice. Stoje mi savršeno. Opet mi na lice pobjegne osmijeh, no brzo nestane jer sam upravo lagala Lou.

''Za tebe nije. Nema razloga da više mršaviš, savršena si.'' Izađem iz kabine i Lou se nasmiješi kada vidi kako mi dobro traperice stoje. Čak sam i ja sama zadovoljna. No još uvijek je tu onih ''par kila viška'' kojih se moram riješiti, htjela to Lou ili ne. 

''Hvala ti Lou na ovim riječima, no ja sama odlučujem što ću raditi sa svojim tijelom, i to je trenutno da smršavim. Znaš i sama sa kakvim djevojkama on izlazi.'' Dlanom prekrijem usta na posljednju rečenicu. Lou me pogleda sa podignutim obrvama i ja ne znam što da kažem. Brzo uđem u kabinu i skinem traperice sa sebe.

''Harry voli crne haljinice, izvoli, ova je savršena.'' U kabinu gurne haljinu na vješalici, a ja postanem nijema. Teško dišem i oči mi se pune suzama, niti sama ne znam zašto. Je li to zbog toga što Lou zna da nešto osjećam prema njemu, ili je to zbog toga što sada definitivno ne postoji šansa da budem sa njime. Trebala je biti tajna. Tajna koja se ionako ne bi ostvarila. Jučer, kada me onako poljubio, i zatim rekao da je bilo slučajno, dao mi je do znanja da se na njega ne mogu osloniti. 

''Becka jesi li dobro?'' Upita me kada čuje moje jecaje. Odmakne zastor kabine i vidi me kako sjedim i plačem sa haljinom na sebi. Klekne pored mene i zagrli me. Točno ono što mi treba.