14.

203 12 17
                                    

Karen pov.

Cela ova situacija me strasno potresa, radujem se što će se uskoro završiti. Nije fer, Kejsi je divna osoba ni ona ni Sara ne zaslužuju da im se ovo dešava.

Sada kad Brajan konačno ima neki trag, nadam se da će je i pronaći i vratiti kući. Jako mi nedostaje mala žaba, nema ko da me opominje da grešim.

Sedam u fotelju palim televizor, kreće Sarina omiljena emisija. Ne mogu da pomognem sebi, suze mi kreću i prisećam se starih vremena. Kada smo bile srećne, kada naši životi nisu bili toliki haos.

Sad sedim u nadi da će sve da se završi kako treba, samo da se Sara vrati pa možda i poslušaj Kejsi krenem da ostvarujem snove. Gotovo da mogu da zamislim, naša firma, nas dve radimo i uživamo zajedno, Sara ide okolo i naređuje, ah bilo bi lepo.

To bi unelo malo pozitivane svežine koja nam je preko potrebna. Iz mog divnog sanjarenja me trgne zvono. Sigurno je Sem zaboravio nešto, pa se vraća.

Pitam se da li će se i on uskoro odlučiti na korak prosidbe, odkad je počela ova situacija mnogo smo se zbližili i bio je tu uz nas dve. Dosta se promenio, ova situacija koliko god da to užasno zvuči uticala je pozitivno na sve nas u nekim pogledima. Naučili smo da cenimo momente sreće, sad nek se završi ovaj košmar jer nam je dosta lekcija.

Otvaram vrata a tamo stoji meni nepoznat, visok čovek u kasnim tridesetima. Obrijana glava, tamne oči, neprijateljski pogled. Izgleda kao klasičan mafijaš, pomera rukom sako pokazivajući mi pištolj.

Otkud ovakav čovek na mojim vratima? Imam loš predosećaj u vezi sa njim.

-Da li je tu Sem? - pita prodornim, odsečenim glasom.

-Ne, nije. Ko ste vi i što ga tražite? -

-Bolje bi ti bilo da ga ne kriješ! Zna on veoma dobro ko sam ja! -

-Ali ja ne znam, molim vas da odete. -

Pokušam da zatvorim vrata ali on stavi nogu i zaustavi me, ovo uopšte nije dobra situacija.

-Nisi trebala to da uradiš! Ne treba da ga štitiš -

Pomeri me sa vrata i krene pretraživati po stanu, traži Sema ali zašto?

-Ako smesta ne odete, zvaću policiju. - glas mi je drhtav i tanak ali mogu samo da se nadam da ću ga zaplašiti.

-Ja to ne bih uradio na tvom mestu! Budi mirna, kaži mi gde je on i otiću. -

Pokazuje mi pištolj ispod sakoa, kakve veze ima Šema sa ovakvim čovekom?

-Ja zaista ne znam gde je on! Kakve on poslove ima sa vama? -

-Duguje mi pare dušo! Ozbiljne pare! Zar ti nije pričao o svojoj maloj ljubavi? -

-O čemu pričate? Ništa vam ne verujem! -

-Pričam o tome da se tvoj dragi Sem kocka! -

-To je Laž! Ništa vam ne verujem! -

-Imam sate i sate snimka njegovog kockanja. Sad mi kaži da li možda znaš gde se sakrio crv? -

Srce mi se lomi u milion komadića, znala sam da je Sem u nekim dugovima, ali nisam ni posumnjala na kocku.

-Laž, laž i laž to su sve laži. Nije on takav! -

On izvadi telefon i pozove Sema pita za njegove pare,zna šta se radi ljudima koji duguju zbog kocke. Sem nije iznenađen, traži vreme da skupi još to malo što mu fali.

Kao da mi je neko zario nož u stomak, ne mogu da dišem. Čovek odlazi a ja ostajem sama, potrebna mi je Kejsi, moram sad da je vidim.
*******

Stojim ispred Kejsinih vrata neko vreme spremam se da uđem, obrišem suze i pozvonim. Ona ne voli kad ja plačem, moram se sabrati pre ulaska.

Vrata se otvaraju ali na njima nije Kejsi.

-Din? - zastanem, Razmišljam da se okrenem i odem ali stojim ukopana u mestu.

-Karen, izvoli Uđi. - otvara mi vrata ali ja se okrećem, moram da pobegnem odavde smesta.

-Ja sam došla kod Kejsi, gde je ona? -

-Ona je otputovala za Kaliforniju, rekla mi da ti kažem ako svratiš.-

-Ja onda moram da odem. -

Okrećem se ali on me uhvati za ruku i zaustavi.

-Zašto bežiš od mene? -

Do ovog trenutka sam zavaravala sebe da ne bežim, da njegov ponovni dolazak nije probudio nikakva osećanja u meni. Bežim jer ga volim a bojim se, bojim da će me povrediti opet.

-Ja ne mogu, bojim se. Život mi je u potpunom haosu sada. -

-Dopusti mi da budem deo tvog života, pa makar i kao prijatelj. -

Uđem unutra jer mi prijatelj sada treba, malo priče nikom ne može da škodi.  Skuvao je kafu, otvorili smo bocu vina kao u dobra stara vremena. Nedostajao mi je, dok me gleda tim krupnim zelenim očima shvatam koliko mi je potreban u životu.

****

Ređamo boce od vina pijemo i smejemo se a onda prekid filma.

Nikada nisam bila sigurnija u svoju odluku, danas je njegov rođendan i pokloniću mu nešto najvrednije što imam, sebe.

-Ljubavi nisam znao da dolaziš pospremio bih malo. -

-U redu je. Din spremna sam. -

-Spremna za šta? -

-Spremna sam da budem tvoja. -

-Da li si sigurna? Znaš da ću te ja čekati koliko treba. -

-Shh. - Stavljam mu prst preko usta a onda ga nežno ljubim.

-Godinu dana je dosta čekanja. Volim te i sigurna sam. -

-Volim te Karen, uradiću sve da budeš srećna. -

Zatvaram oči i prepuštam se njegovim nežnim poljupcima i dodirima. Voleću te zauvek Din Fraj, srećan rođendan ljubavi.

Budi me jutarnje sunce, sinoć opet nisam navukla zavese. Koja užasna glavobolja, čekaj malo ovo nije moj krevet. Ovo nije moja soba.

Pogledam ispod čaršafa i shvatam da sam gola, pored mene leži neko. Šta sam to zaboga uradila? Pila sam vino, smejala se i dalje se ne sećam.

Otkrivam osobu ispod čaršafa, gotovo vrisnem.

-Din?! -

-Dobro jutro ljubavi. - kaže mi uz blagi osmeh.

Ustajem iz kreveta, oblačim se i bežim odatle.

-Ovo je bila greška! Ovo je bila greška. - ponavljam dok se užurbano sklanjam odatle.

Hvala što me pratite i čitate moju priču. Vote and com do sledećeg puta vaša DramaQueen <3

Living a dream Where stories live. Discover now