11

4.3K 202 14
                                    

Već je prošlo 10 dana od kad sam došla ovdje, a ne osjećam se nimalo bolje. Kad konačno odlučim dati priliku i krenuti dalje prošlost me sustigne. Nalazim se u maloj kućici pored more. Mir i tišina. Nigdje nikoga, u blizini ima jedna farma i to je jedino što mi sada treba.. Pogled na more zaista prija. Pazim da me nitko ne vidi, jer ne želim se sad s nikim susreti. Mobitel ne koristim, jer znam da mi je bonbandiram porukama, što od moje braće, Lea, Gabi, a sigurna sam da je i od Maria. Zašto sam pobjegla? Jednostavno, strah je prevladao. Malo dalje ima farma. Ljudi su stvarno jako dobri. Imaju unuka koji je stariji od mene. Odmah smo se sprijateljili. On mi nabavlja šta mi treba tako da ja ne idem odavde. Jašemo zajedno, šetamo se zajedno, prija mi njegovo društvo, ali ne koliko Mariovo. Znam da sam ga vjerojatno zabrinula ali nisam mogla ostati i pravit se da je sve u redu, a i nisam željela slomit se pored njega. Nisam željela da me vidi slabu.

Nakon 15 dana odlučila sam upalit mobitel. Umjesto da pročitam poruke, ja sam ih sve izbrisala da ih nisam ni otvorila. Bilo je puno poruka i na instagram od fanova, a o pozivima da ne pričam. Danas sam se odlučila vratiti nazad. To sam javila Leu, Gabi i braći.

 To sam javila Leu, Gabi i braći

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Liked by 25. 985. 958

DrinaNovak Ljudi živa sam 😂😂
Čim uhvatim vremena odgovaram svima. Al ovdje stvarno se ne ni ne sjetim uzet mobit.

Ps. Hvala Ivanu na predivnim slikama

View alll 23. 973. 939 comments

Gaby21 Da si se javila na mobitel odmah 😠😡

Leonfanpage Bilo je u vrijeme 😍😘

Drio Konačno. Falila si nam 😍😘

Leooffical✔️ DrinaNovak javi se odmah 😍😘😍

Ivannn Nije teško napravit takve slike kad imaš ovakvu ljepoticu za modela 😍😘❤
DrinaNovak Ivann 😘😘😘

Disi da dođem?

Naravno da mi se i Mario javio.

Nisam raspoložena

Jel treban sam saznat, jer ako treba saznat ću.

Ako nisi saznao za ovo vrijeme kolko sam tu kako ćeš sad?

Preuzet ću drastičnije metode. Onda kako želiš?

Šta kako želim?

Pa imaš tri opcije
1. Da se vratiš sama pa ja ne moram dolazit.
2. Da mi kažeš gdje si i ja dođem po tebe.
3. Da sam saznam gdje si, ali onda tek tek neću pustit.
I koju biraš?

Biram 4 da te nabijem u dube i odlepršaš negdje daleko od mene

Žao mi je ali ta opcija ne postoji, bojim se da to nije moguće. Vidimo se uskoro 😘

Ma sigurno se šali. Ne može znati gdje sam zar ne? Ili ipak može? Ma ne, želi me samo uplašiti.

Kad su me nahranili krenula sam kući. Kad god netko spomene Antonija, sjetim se svih tih događanja što se desilo i jednostavno tada mi treba mir, tišina, samoća i da se maknem odavde gdje nikog nema. I to svi poštuju na čemu sam im zahvalna. Kad sam parkirala vidjela sam da Mario sjedi na stepemicama. Nisam se baš nadala da ću ga baš odmah čim se vratim sresti. Duboko sam izdahnula i  izašla iz auta, uzela sam kofer i krenula prema njemu. Kad sam kofer počela vući tek me je ona skužio jer je cijelo vrijeme držao glavu dolje u rukama. Kad me vidio odmah mu se lice pretvorilo u osmijeh, ali mogla sam vidjet na njemu neispavanost, podočnjaci do poda, neobrijana brada. Kad sam došla do njega, on me samo zagrlio. Htjela sam nešto reći, ali me odmah prekinuo.

"Shh pusti me da uživam." Još me jače zagrlio kao da se uvjerava da sam tu.
Ostali smo u zagrljaju tako sigurno 10 minuta. Nitko ništa nije govorio, nitko nije postojao za nas. Samo nas dvoje.

"Trebala bi ići gore." Promrmljam nakon nekog vremena. Odmah se odmaknuo od mene i pustio me iz zagrljaja. U jednoj ruci mi uzeo kofer, a u drugu uzeo moju ruku i krenuo prema gore.

"Šta radiš?" Pogledam ga zbunjeno.

"Pa rekla si da ideš gore, točnije ne ideš, nego idemo. Od sad sve radimo zajedno." Govorio je dok smo ulazili u stan. Ostavio je kofer, ali meni ruku nije puštao.

"Mario, vidi stvarno si dobar..." Prekinuo me usred rečenice.

"Koji je tvoj problem!? I kakva je ona poruka da ja zaslužujem bolju curu. Valjda ću ja odlučit jesi mi dobra ili ne?!!" Vikao je iz sveg glasa.

"Mario poslušaj me.." Opet sam mu pokušala nešto reći, ali me opet prekinuo.
"Ne, slušaj ti mene. Od danas nemaš pravo glasa dokle god ćeš donositi ovakve odluke." Počeo je šetat lijevo desno.

"Zašto jednostavno nisi razgovarala samnom? Znaš, znam i ja slušati." Hodao je i dalje, samo me je pogledao i izašao van. Koji vrag se upravo dogodio?

Nisam vas htjela držati dugo i neizvjesnosti pa evo nastavka
Ako vam se sviđa ostavite vote i komentar. ❤❤❤
Zanima me vaše mišljenje.
Znam da je kratko potrudit ću se da sljedeće bude duže
Čitamo se uskoro
Ljubim vas ❤❤❤❤

Samo Tvoj 🔚Where stories live. Discover now