Samo Tvoj 🔚

38

Ujutro sam se probudila a Mario je već bio budan i smiješkao se gledajući u mene.

"Dobro jutro ljubavi." Poljubi me na blic i nastavi se smiješkati.

"Šta je smiješno?" Upitam zbunjeno.

"Hajde obuci se, čekam te dolje."

"Gdje idemo?" Upitam zbunjeno.

"Iznenađenje." Kaže i ode, dok se ja razmišljam šta je sad naumio. Kad ga ugledam vidim da se presvukao u košulju i ništa mi nije jasno.

"Spremna?" Upitam kad me vidi.
"Da, reci mi gdje idemo." Moli me dok idemo prema autu.

"Vidjet ćeš." Nasmiješim joj se zagonetno.

"Čekaj!" Vikne kad planiram ući u auto te iz džepa vadi neku traku.

"Ti se šališ? Jel ovo zbilja potrebno?"

"Ajde ne gunđaj i okreni se." Napravi kako je rekao te mi zaveže povez preko očiju.

"Jel vidiš?"

"Ne vidim, zavezao si toliko da me trepavice boljet, imam osjećaj da ću ostat bez njih." Kažem sarkastično dok me on podsjeda u auto, zatvara vrata te ulazi i on.

"Bez brige, ljubit ću trepavice pa će proći." Kaže te pokrene auto.

"Stvarno se glupo sjećam."

"Samo što nismo stigli." Čujem kako nakon par minuta zaustavlja auto, te on izlazi. Dolazi do mojih vrata koja otvara te me polako izvodi van.

"Mogu sad skinuti?" Upitam nestrpljiva.

"Strpi se još malo." Kažem mu, dok me vodi. Jedna ruka mu je na mojim leđima dok drugom drži moju ruku i vodi me.

"Pazi stepenica." Govori te napravimo još par koraka, te kada on skine povez, dečke koje je doveo počnu pjevati dok ja spuštam glavu u ruke. Vidim da smo ma nogometnog stadionu.

Zbog tebe klečim tu pred dragim ljudima
Nek vide da si samo ti u mojim grudima
U tvome zagrljaju našao sam mjesto za sebe
Samo bog zna što bih bio bez tebe

Zbog tebe odričem se svoga nemira
za tobom ići ću do kraja svemira
U tvome zagrljaju našao sam mjesto za sebe
Samo bog zna što bih bio bez tebe

Vodi me do sredine dok ja jedva hodam od šoka. Više me on vuče te jer ja ne mogu micati nogama, on me još jače obrgli oko leđa. Napravili su put od dva reda gdje stoje nogometaši te drže baklje dok mi prolazima. Kad dođemo do sredine, vidim loptu te kako na njoj stoji plišana kutijica koja je otvorena.

Odjednom počnu dolaziti djeca u taj krug dok drže papire u rukama i dolaze jedan pored drugog. Kad dođe zadnji pročitam rečenicu

"Hoćeš se udati za Maria?" Okrenem se i vidim Maria na koljenu kako kleči dok meni suze idu i prima me za jednu ruku.

"Ljepotice, znam da nismo baš najbolje počeli. Da smo se puno svađali i da mi je trebalo puno strpljenja za tebe. Čak dva puta sam te morao oteti, ali oba puta se isplatilo. Bitno mi je samo da si ti sretna, želim da uvijek budeš nasmijana i sretna. Želim da si zadnje što vidim prije nego što zaspim i prvo kad se probudim. Želim da provedem ostatak života s tobom, našom bebom i svom našom budućom djecom. Hoćemo se svađati? Kakvo je to pitanje naravno da hoćemo. Hoće bit teško? Nekad da nekad ne, ali bitno je da smo zajedno, jer onda smo najjači. Volim te najviše na ovom svijetu i zato." Uzima plišanu kutijicu s lopte te je okreće prema meni a u njoj zasja predivan dijamanti prsten.

"Hoćeš se udati za mene i zauvijek biti samo moja?" Upita me dok meni suze odavno klize, a ruka mi je na ustima od šoka ne mogu da išta kažem, da napravim bilo kakav pokret. Samo se spustim na koljena i jako ga zagrlim.