Samo Tvoj 🔚

14

Za divno čudo kad sam se probudila bila sam naspavana, a i nisam se uopće budila tijekom noći. Kad sam sišla dolje doručak je bio postavljen vani.

"Dobro jutro ljubavi." Kad me skužio Mario me je pozdravio približavajući se.

"Ljubavi?" Upitala sam upitno podigavši obrve.

"Da, ljubavi. Ima li problema?" Upitao je kad je stao ispred mene.

"Nema, osim što nisam tvoja ljubav." Samo se nasmijao.

"A nisi?" Upitao me.

"Jesi ti gluh ili šta!?" Nervira me.

"Nisam ja gluh, ali ako trebam ponovit, ponovit ću ti sve jako rado. Šta misliš slaže li se tvoje tijelo s ovim odgovorom?" Upitao je sa smiješkom podignutih obrva.

"Mislim da je najbolje da to sam provjerim. Šta ti misliš?" Prišao mi je bliže i počeo mi šaptati na uho. 

"Jel zamišljaš kako svršavaš pod mojim prstima? Znaš kao onda u tvom uredu. Želiš li to ponoviti? Kako vrištiš moje ime, ja to stalno zamišljam, ali bez brige. Korak po korak, uskoro ćeš ga opet vrištat samo ovaj put puno glasnije, dok budem ulazio u tebe." Disanje mi se definitivno nakon ovog ubrzalo, a srce počelo brže tući. Osjećam kako sam vlažna dolje. Kako me samo uspije tako brzo napalit. Osjetim kako njegovu ruku u mojim gačicama. Zastenjala sam kad mi je ubacio jedan prst, pa odmah i drugi.

"Rekao bi da se tvoje tijelo ne slaže s tvojim riječima. Šta ti misliš?" Naglo je izvukao prste i stavio ih u svoja usta.

"Mmm."

"Volim što si uvijek spremna za mene, tako vlažna." Namignuo mi i sjeo za stol.

"Kad se vraćamo?" Upitala sam ga sjedajući za stol.

"Odavde se vraćamo kao par. Kad će to biti, to zavisi od tebe." Presjekao me pogledom.

"Ma ti se šališ!!!"

"Dušo, jel ti izgledam kao da se šalim?" Upitao me mrtav ozbiljan.

"Ne možeš to radit." Sad bih ga tako zadavila.

"Mogu i hoću. Što se prije pomiriš s tom činjenicom, bit će bolje. A sad dobar tek." Nasmiješio se.

"Izgubila sam apetit s tobom." Odmah ustala sam od stola i brzo otišla u sobu, čula sam kako viče "Drina vrati se jest!!!" E pa nek sam jede. Kad sam ušla u sobu odmah sam se zaključala. Trenutno nemam želju da ga uopće gledam. Odjednom sam čula kucanje i samo sam preokrenula očima.

"Drina vrati se dolje da jedemo."

"Dobar ti tek!!!"

"Ne izvodi gluposti i otključaj vrata."

"Hoćeš još i glazbenu da ti otpjevam?" Upitala sam ga podrugljivo.

"Drina dižeš mi živce, otvori prokleta vrata!" Viknuo je i udario rukom od vrata

"Dižeš i ti meni pa šta?!" Viknula sam i ja.

"Izludit ćeš me." Čujem kako je izdahnuo i smirio se

"Ajde ljepotice otvori vrata pa da zajedno jedemo, neću valjda sam jest?" Upitao me je tužno.

"Ne vidim razlog zašto ne bi mogao" Uzvratila sam mu.

"Sad je dosta!! Imaš 5 sekundi da otvoriš vrata ili ću ih ja sam otvorit na moj način. A znaš da hoću Drina i to vrlo dobro." Naredio je grubo. Šta sam drugo mogla nego otključati i otvorit vrata kad bi ih svakako otvorio.

"Idemo jest." Naredio je grubo čim sam otvorila vrata.

"Polazi." Digao je ruku i pokazao mi da polazim.