Mario Kovac ima 25 godina, vlasnik je lanca hotela, nekad se bavio modelingom al za to vise nema vremena. Ima mlađu sestru za koju bi zivot dao. Ne vjeruje u veze nikad nije bio u ozbiljnoj vezi. Pored toga zenskaros je i najpotnatiji nezenja za koj...
Nisam se nadao da ću morati upotrijebiti inekciju, ali mi nije ostavila drugog izbora. 10 dana smo motrili na nju, nikad nije bila sama. Kad mi je Ivan javio da je ostala sama nakon skoro 10 dana od kad motrimo na nju, bio sam presretan. Jedva sam čekao da je vidim i odvedem odavde. Znao sam da će se svađati samnom i sad kad je gledam, kad je inekcija počela djelovati dok joj ništa nije jasno samo gleda u mene. Trudi se ne zaspasti, ali uskoro inekcija pobjeđuje i ona zaspi dok leži u mom krilu. Stižemo na privatni aerdrom i odmah je iznosim van i nosim u avion te se vratim van.
"Ivane?" Upitno ga pogledam.
"Čekaju vas tamo, sve je sređeno gospodine." Kaže mi i ja se zaputim natrag u avion kod svoje malene.
"Možemo odmah krenuti." Kažem pilotu i on odmah pokreće avion. Gledam u Drinu, žao mi je što sam joj ovo napravio, ali mi nije ostavila drugog izbora.
Nakon nešto više od 6 sata vožnje stižemo u London. Drina se još nije osvijestila te ju ponovno uzimam u naručje i odnosim van aviona gdje me čekaju 3 auta i tjelohranitelji.
"Gospodine dobro došli." Govori mi Marin, dok mu samo klimne glavom, a on mi otvara zadnja vrata auta.
"Hvala Marine." Uzvratim mu i uđem dok on zatvara vrata i sjeda na vozačevo mjesto.
"Gdje su ostali tjelohranitelju?" Upitam kad se krenemo u koloni voziti.
"Ostali su kod kuće Ivan je rekao da ne trebaju svi dolazi."
"Dobro je napravio." Kažem i ostatak vožnje provedemo u tišini. Nakon nekog vremena stižemo pred kuću.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Marin mi otvara vrata i ja izlazim s Drinom u naručju iz auta.
"Okupi osoblje." Naredim Marinu dok nosim Drinu u svoju sobu. Stavljam je na krevet, skinem joj tenisice te ju pokrijem i poljubim. Izađem iz sobe i spuštam se u boravak gdje me čeka svo osoblje.
"Ovako stvari stoje." Prijeđem odmah na stvar.
"Ono gore je moja buduća žena prema njoj će te se odnositi s poštovanjem kao i prema meni. Naš odnos se vas ne tiče. Prema tome ništa ne čujete i ništa ne vidite. Ona ovu kuću ne smije napustiti bez mog odobrenja. Barem trojica kad je izvan kuće znači dvorište, bazeni i ostalo ju pratite. Da joj nije dlaka sa glave ispala, jer ću vam ja presuditi. Jasno?"
"Da gospodine." Svi kažu.
"Što se tiče smjena to se vi dogovarate međusobno, ja se neću miješati u to. Dečki slobodni ste." Obratim se tjelohraniteljima.
"Drina je trudna prema tome prilagodi joj hranu. Ne znam što smije, a što ne smije jest. Moram se čuti s njezinim doktorom da mi kaže, a do tad joj spremaj nešto lagano. Valjda ti znaš što smije, što ne ipak si rodila." Završim.
"Ne brinite, prilagodit ću joj hranu." Klimnem joj i zaputim se prema Drini.
Dođem do nje i poljubim je i čelo i odem se otuširati. Moram joj naći ovdje ginekologa, ko zna koliko ćemo se zadržati ovdje znajući nju, ali o tome ću razmišljati sutra. Nabrzinu se otiširam i pridružim joj se u krevetu. Primaknem ju uz sebe i namjestim da spava na mojim prsima. Falilo mi je ovo. Falila mi je ona. Nisam je imao mjesec dana.
