Samo Tvoj 🔚

30

"Jesi sigurno dobro?" Upita me Mario po stoti put u 10 minuta za vrijeme večere, počeo me je živcirati.

"Da, jesam." Već sva živčana kažem.

"Kad se vraćamo?" Upitam ga na šta on odmah smrkne svoju facu.

"London ćeš napustiti samo kao moja žena." Kaže mirno, ma ovo nije istina.

"Ne možeš bit ozbiljan."

"Ali jesam ozbiljan."

"E pa imam jedno obavještenje.
JA SE ZA TEBE NEĆU UDATI." Naglasim svaku riječ na što se ustanem od stola, a on se također odmah ustane.

"E pa hoćeš jer se MOJE dijete neće roditi izvan braka." Ovo moje je posebno naglasi.

"Ne bi bilo prvo koje se rodi izvan braka i kojem roditelji nisu zajedno." Napomen mu.

"Ne bi bilo prvo, ali se to neće desiti. A njegovi roditelju su zajedno."

"Ooo i tu si odluku donio umjesto mene?" Sarkastična sam.

"Da, jesam. Ne treba mi tvoja suglasnost." Kaže ozbiljno.

"Za šta ti uopće treba moja suglasnost?" Sarkazam iz mene samo frca.

"To što si takva prema meni uopće me ne tjera od tebe. Volim te, bit ćeš majka mog djeteta i vjenčat ćemo se. Tako da prestani bit tvrdoglava."

"Toliko me voliš da si dan nakon što si me šutnuo završio s drugom u krevetu." Kao da sam ga zalila hladnom vodom.

"Molim? Odakle ti to? Ko ti je napričao takvu glupost?" Iznervira se.

"Nitko mi ništa nije napričao. Vidjela sam vas svojim očima u krevetu u kojem sam ja dan prije ležala."

"Drina dopusti da ti obja..." Podignem ruku i prekinem ga u objašnjavanju.

"Ne zanima me, nadam se da ćeš spavati u drugoj sobi jer za dijete i mene ovaj stres nije dobar koji ti vršiš nad nama." Kažem mu te odem u sobu.

Tek što sam zaspala budi me povračanaje, ova trudnoća će me dokrajčiti. Kad smo već kod toga trebam svoje vitamine i kod ginekologa na pregled. O tome ću sutra pričat sa gospodinom jer ga danas više nemam namjeru gledati.

Konačno sam zaspala i spavala do 7 sati dok me povračanje opet nije probudilo. Koliko povračam više nemam šta da povračam. Obavila sam higijenu i spustila sam se u dnevni. Sva sreća pa nije nikog bilo. Upalila sam televizor i počela gledati. Nakon nekog vremena osjetim samo kako mi se oči sklapaju.

Nakon svega jučer pustio sam je, jer znam da stres nije dobar za nju, pogotovo za bebu. Znači nije mi se bilo učinilo, ipak je došla. Moram joj objasniti da nisam imao s njom ništa. Odlazim se otuširati te kod nje u sobu pošto nisam spavao noćas s njom i falila mi je. Uđem u sobu i vidim da je nema, kao ni u kupaoni, već me hvata panika nije mogla pobjeći. Možda je dolje. Dolazim u dnevni i vidim ju pred upaljenim televizorom kako sva ušuškana spava. Kako je slatka, ljubav moja jedina. Pridobit ću ja nju opet, ali ovaj put će biti teže jer je izgubila vjeru u mene. Dolazim do nje prvo je ljubim, a onda uzimam zajedno s dekom u naručje i nosim u sobu dok je ljubim u čelo. Previše izgleda blijedo i slabo. Vidim da muku muči s trudnoćom. Danas moram nazvati ginekologicu koju mi je preporučio Goran.

Obavio sam pola posla i uspio naručiti Drinu za sutra. Čudno mi je što se još nije probudila, jer je već 3 sata pa sam je odlučio otići provjeriti. Ulazim u sobu i zatičem prizor kojem se nisam nadao. Drina sjedi na podu naslonjena na krevet, glavu drži u rukama i plače. Dolazim brzo do nje, sjedam do nje na pod dok joj glavu prebacujem na moja prsa