Samo Tvoj 🔚

Epilog

"Tata reci Mateu da me ne čupa za kosu." Dolazi do mene trogodišnja Hana i žali se na svog jednogodišnjeg brata.

"Siguran sam da nije namjerno." Kažem i nastavim pregledavati ugovore.

"Je, smijao mi se." Nastavlja ona dalje. Od svih naših mana ona je morala pokupiti tvrdoglavost.

"Hana on je još mali, ne razumije." Pokušam joj objasniti.

"Pa normalno da ne razumije kad mu ti nećeš objasniti." Kaže ljuto, ludi nogom od pod i prekriži ruke. Dođe mi da se nasmijem na ovo.

"A kako da mu objasnim?" Upitam sav zabavljen.

"Ti si tata, moraš to znati." Kaže logično.

"Pa tebe pitam."

"Nisam ja ti pa da znam."

"Samo da znaš kad me idući put počupa vratit ću mu i ne smiješ me zbog toga staviti u kaznu jer mu nisi htio ništa reći." Kaže i ljutito ode, a ja se počnem smijati.

"Šta je njoj?" Upita Drina kad sjedne za stol.

"Ljuta je jer ju Mateo čupa za kosu, a ja mu neću objasniti da to ne radi."

"Ista tata." Nasmiješi mi se.

"Sad vidim kako je bilo mojim roditeljima."

"A na koga li će ova biti?" Stavim ruke na njezin trbuh. Trudna je, čekamo još jednu curicu. Trudna je 7 mjeseci i kad smo saznali plakala je 3 sata jer je Mateo imao tek pola godine, poslije se smirila i onda smo slavili.

"Jel danas naši dolaze na roštilj?"

"Mhm."

"Ema i Leo?" Namrštim se na ovo pitanje.

"Ne znam, nisu ništa javili."

"Pusti ih neka rade što žele."

"Ne želim da mi povrijedi sestru."

"Mi smo isto imali uspona i padova pa na pogledaj."

"Mi smo drugo." Napomenem.

"A da? Po čemu to molim te?"

"Pa svemu." Istaknem joj.

"Mario ne svađaj se sa trudnom ženom." Napomene mi.

"Stalno se izvlačiš na trudnoću da nešto dobiješ." Naravno da uvijek bude po njenom.

"Pa oprosti dragi, ali ovo si ti napravio." Pokažem na trbuh.

"A sad imamo vremena za jedan brzinski dok se djeca igraju i dok ne stignu gosti."

"Jesam ti već rekao koliko volim tvoje hormone?" Upitam ju i povedem nas prema sobi.

Nakon brzonskog seksa koji za čudo nije nitko prekinuo obućemo se i odemo dolje. Kuća se polako punila našim prijateljima i obiteljima. Proveli smo predivno popodne s njima, nakon čega je ostao još Filip, dok su djeca već spavala.

"Da mu je netko rekao prije par godina do ćeš biti oženjen za predivnu ženu i imati dvoje djece i treće na putu. Poslao bi ga psihijatru da se ode liječiti."

"Ako sam ja uspio, ima nade i za tebe."  Uzvratim mu.

"Ha ha meni je ovako dobro."

"I meni je bilo dok nisam upoznao nju. Onda su sve ostale postale nebitne." Kažem i pogledam u Drinu koja me gleda sa smiješkom.

"A bome ti nije ni olakšavala." Napomene Filip.

"Pa šta? On će kleknuti na koljena i ja ću mu se odmah baciti u naručje? Kako da ne. Trebao se malo pomučiti."