Samo Tvoj 🔚

44

Nakon što smo obavili ručak s obitelji i prijateljima u našoj kući. Kad smo ispratili i posljednjeg gosta već je bilo 18 sati. Presvukli smo se i polako krenuli prema aerdromu.

"Spremni za polijetanje gospođo Kovač?" Upitao je nakon što smo se smjestili u avion.

"S tobom i na kraj svijeta gospodine Kovač."

"Meni je dosadno." Požalila se nakon što smo poletili.

"Hm kako da ubijemo tu dosadu." Rekao sam kao zamišljeno.

"Imaš laptop, ajmo gledat neki film." Rekla je veselo Drina.

"Ozbiljno Drina? Nisam baš mislio na takvu vrstu ubijanje dosade."

"A dajjj." Zacvilila je.

"Rado." Nasmiješim se perverzno.

"Znaš šta ja odo gledati film, a ti radi što te volja." Ustane se i ode po laptop, ali ne dođe sjest natrag pored mene. Već zauzme prvo slobodno mjesto i upali film. Ustanem sa svog mjesta i odem sjesti pored nje.

"Mjesto ti je pored muža." Napomenem dok sjednem pored nje.

"Kad mi muž ne bi bio toliki kreten, bilo bi odlično, pa bi se možda i vratila i sjela pored njega." Istakne i nastavi gledati film.

"Ajde nasloni se." Znam da voli kad se nasloni na mene, ali da sad neće iz inata. Na moje iznenađenje ona prebaci jednu ruke preko mene i naslone se na mene. Ja ju ljubim u čelo dok je jednom rukom grlim da je uz mene.

"Gospodine." Čujem da me netko budi i kad otvorom oči vidim stjuardesu.

"Uskoro slijećemo." Samo klimnem glavom i ona ode. Vjerojatno nas je ona pokrila. Drina spava ugnježnjena u meni. Polako joj prelazim prstima preko obraza, on se samo namršti u snu i još se više ugnjezdi u mene.

"Ženice ajde buđenje, uskoro stižemo." Govorim joj polako. Nju probudit je teška misija. Počnem da je ljubim, ostavljam joj poljupce gdje god da stignemo i ona polako ruke stavlja na oči i trlja. Konačno otvori svoje lijepe i pospane oči i nasmiješi mi se.

Jesmo stigli?" Upitam ga pospano.

"Kroz par minuta."

"Od mene danas ne očekuj ništa." Odmah mu napomenem, na šta se on počne glasno smijati.

"Imamo mjesec dana, pred sobom." Govori i u tom trenu vrata aviona se otvara.

"Ajde idemo."

"Prelijepo je." Kaže kad izađemo iz aviona.

"Ozbiljno si i ovdje unajmio tjelohranitelje?" Upitam ga u nevjerici okrečući se prema njemu. E sad sam ljuta.

"Jesam, kao što sam ti već rekao o tome nećemo pregovarati." Kaže strogo te me digne jednom rukom i ponese preko stepenica prema njima, dok se ja držim ovo njegovog vrata. Tu me spusti pred njih da ih upoznam.

"Ovo je Max, Hrvoje i Bojan. Oni su zaduženi za našu sigurnost ovdje." Predstavi mi ih, ja ga samo bijesno pogledam i uđem u auto bez riječi. Vidim da nešto priča s njima i objašnjava im te dolazi i sjeda pored mene. Dok ga ja niti ne pokušavam doživjeti. Naslanjam glavi na prozor i zatvaram oči.

"Ljubavi" Čujem ga kako me doziva, ali ne doživljavam ga.

Uzima mi ruku koju ljubi i spaja je sa svojom. Iako bi je najrađe maknula, neću jer mi godi. Ubrzo se nađemo pred jednom velikom i prekrasnom vilom. Mičem ruku iz Mariove te izlazim van.