Mario Kovac ima 25 godina, vlasnik je lanca hotela, nekad se bavio modelingom al za to vise nema vremena. Ima mlađu sestru za koju bi zivot dao. Ne vjeruje u veze nikad nije bio u ozbiljnoj vezi. Pored toga zenskaros je i najpotnatiji nezenja za koj...
"I gdje idemo?" Pitala sam nakon 15 minute vožnje.
"Strpi se, uskoro smo tamo."
"A daj."
"Rado. Želiš odmah?" Podigao je obrve i nasmiješio se perverzno.
"Sram da te bude."
"Mene? Pa ti si rekla, a ja kako sam dobar rado ću ti ispunit tu želju."
"Kako god. I gdje idemo?"
"Dobar pokušaj."
"Možda sam ipak trebala ostat u nekoj od prijašnjih konbinaciji." rekla sam kao zamišljeno.
"Znaš da to nije moguće."
"A jel. A zašto nije?"
"Zato što nitko neće gledat ono što je moje." Na ovo mi je srce počelo brže tuče.
"A što je tvoje?" Upitala samo dok sam ga gledala, osjećala sam kako zaustavlja auto, ali pogled nisam micala. Zaustavio je auto i okrenuo se prema meni. Približio mi se bliži, bili smo svega par milimetra odvojeni
"Ti si moja." Tiho je rekao i ukrao je poljubac na blic.
"Stigli smo."
Kad sam pogledala nisam vjerovala da me je doveo u lunopark.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Nisam bila u lunoparku, ne pamtim od kad. A s druge strane imam 90 posto straha od većinom ovih sprava.
"Ajde idemo." Isprepleće nam prste i povede me do ringišpila kojeg najmanje volim.
"Nema šanse da ja idem na to." Rekla sam mu ozbiljno.
"Zašto ne?" Upitao me zbunjeno.
"A zašto da? Neću visjeti na nekoj spravi jer ti to hoćeš. Noup, nema šanse."
"Nemaš se što brinuti ja ću bit uz tebe i držati te za ruku, ma nećeš ni osjetiti da smo na tolikoj metara od visine."
"Ma briga me, ja na to ne idem. A ti ako hoćeš, slobodan ti put." Nikad nisam voljela te vožnje jer poslije njih mi ne bude dobro. Otišla sam po kartu za auto, a on nek ide na taj glupi ringišpil.
