Samo Tvoj 🔚

40

Ni noćaš nisam baš spavala. Hana me užasno muči, ali dobro. Još jako sitno brojimo. Jučer smo došli u stan da uzmemo šta je još potrebno pa smo onda tu ostali i spavat. Samo se sjećam kako me ujutro poljubio i otišao na posao. Budim se i vidim da je 10 sati. Znam da danas imaju neki važan sastanak. Odlučim se ustat te osjetim kako je mokro.

"Jao opet sam se popišala." Govorim sama sebi te kad ustanem shvatim da voda curi niz mene. Shvatim da se nisam upišala nego da je to plodna voda. Počnem paničariti, nije još vrijeme ima još dva tjedna. Mario.

Drina me zove te ignoriram jer kao i svako jutro zove me da me obavijesti da se probudila i da je jela. No, ona me odustaje.

"Ispričavam se, moram se javiti. Žena me zove." Kažem te oni samo klimnu.

"Dušo na sastanku sam, mogu te poslije nazvati?"

"A ja mislim da se porađam." Kaže te mi se odmah javi strah.

"Kako misliš?"

"Pa pukao mi je vodenjak."

"Kad ti je pukao?"

"Ne znam."

"Kako dovraga ne znaš?!" Dreknem se.

"Pa kad sam ustala mislila sam da sam se upiša ali nisam već je to bila plodna voda. Mario bojim se, još nije termin." Uplašeno kaže.

"Dobro dušo smiri se, znaš da je doktor rekao da je to normalno. Lijepo se sad smiri, a ja brzo dolazim. Može?"

"Da, požuri molim te."

"Hoću." Govorim do prekidam i ustanem.

"Ispričavam se ali ja moram ići, žena mi se porađa."

"Idi, ja ću nastavi sastanak." Govori mi Filip.

"Sretno i čestitam." Govore mi dok ja trčim prema auto i još brže vozim do stana.

"Drina!" Viknem kad uđem u stan.

"Soba." Odgovori i brzo odlazim tamo i vidim nju preplašenu.

"Hej, polako. Sve će bit u redu." Govorim joj dok joj prilazim.

"Dođi dušo idemo se otuširati pa u bolnicu." Govori mi polako. Nakon što me otuširao i obukao. Uzeo je moju torbu, te nazvao Ivana da nas čeka ispred. Mario me uvodi iza te sjeda zajedno pored mene.

Moj ginekolog nas je čekao na ulazu u bolnicu, pošto ga je Mario nazvao čim smo sjeli u auto. Odmah su me iz auto premijestili na krevet, te me odveli da me pregledaju dok je Mario bio cijelo vrijeme uz mene.

"Ovako na 6 centrimetra si, što znači da ćemo te smjestiti u sobu i čekati. U slučaju da se to odvija sporo dobit ćeš nešto što potiče jače trudove." Rekao te otišao dok smo Mario i ja ostali u sobi dok me on drži za ruku i mazi me.

"Boli jako?" Upita zabrinuto.

"Onako kao da imam jake meustralne bolove." Kažem

"Aaaa!!!" Proderem se, dok stiskam Maria za ruku. Trudovi su se povećavali i bili sve jači.

"Pa da vidimo kako napredujemo ovdje." Ušao je doktor.

"Vadite ju kako znate i umijete!!" Proderem se.

"Možemo u rađaonu." Kaže i odvezu me u rađaonu.

"Drina sad se koncentriraj na mene. Što ti kažem to i radiš. Dogovoreno?" Upita, a ja samo klimnem glavom.