dvadeset treće poglavlje

2.4K 94 91
                                    


Kris

Govorio sam sebi 'Kris, prvo ćeš je zaljubiti u sebe, pa je iskoristiti, a zatim joj slomiti srce i ostaviti je. Ništa lakše'. Ali sada vidim da sa tom malom lak način ne postoji. Nešto neprimetno mi ne da da je povredim.

Izgradio sam most koji me je vodio do njenog srca, ali sada kao da želim da ga porušim, i da samim tim ova glupava igra prestane. Ali ne mogu to da uradim, želim da se dokažem, ne želim da je zavolim, pa je izgubim. Sve što ja želim jeste odbrana svoje titule najbezosećajnijeg momka. Uvek sam bio najbolji u ovoj igri i nameravam da to i ostanem. Ja ne mogu da zavolim, valjda zato što nikad i nisam bio dovoljno voljen. Niko mi nije pokazao ljubav, niko me nije naučio šta znači voleti, niti mi je neko rekao 'volim te'. Bilo je osoba koje su to mogle, ali to mi je bilo uskraćeno, oni su mi bili uskraćeni i samim tim nisam stigao da im kažem koliko ih volim, niti su oni to stigli da kažu meni.

Sada, nakon dužeg vremena, prva osoba koja me gleda sa ljubavlju je ona. Pre par sati kada mi je rekla da me voli, osetio sam se čudno, uspaničio sam se i tad kao da se nešto u meni promenilo, pa možda čak i prelomilo.

Kako povrediti nekog ko te voli? Da li to stvarno želim? Želim, naravno da želim, moram.

.

Sedim na krevetu u mračnoj sobi i posmatram nebo. Ove večeri je potonulo u tamu; zvezde su se sakrile i ostavile iscrpljeni mesec da se sam bori protiv zaborava. Vidim kako uporno pokušava da nadjača tamu i ne dozvoli joj da ga proguta. Ove večeri mesec me podseća na mene.

Nada se vratila kada se na nebu pored meseca pojavila malena zvezdica, koja je neumorno delila svoj sjaj sa njim. Gde je moja zvezda? Plašim se da priznam da je već imam, zapravo plašim se da priznam sebi ko je ona.

Uzeo sam telefon i otključao ga, bila je tačno ponoć. Pa, srećan mi rođendan.

Ni ne sećam se kad sam ga poslednji put slavio. Taj dan za mene nije imao neki poseban značaj, isti mi je kao i svaki drugi dan. Ranije dok sam još bio mali voleo sam svoj rođendan, bio bih jako srećan kada bi se moja porodica okupila i proslavila ga zajedno sa mnom, ali kada su oni nestali, za mene je nestao i taj dan. Ne želim da ga proslavljam, jer me on podseća na ono što sam izgubio. Obeležio bih taj dan samo sa Mejsonom i Zejnom uz piće i devojke koje bi doveli.

Stavio sam telefon na punjenje i legao u krevet, ali je neko glasno zalupao na ulazna vrata, pa sam ustao, izašao iz sobe i krenuo niz hodnik. Već sam znao ko je u pitanju tako da se nisam iznenadio kada sam ugledao Mejsona i Zejna. Jedan je držao kesu punu piva, a drugi kesu sa vodkom, vinom i gaziranom vodom.

,,Nema bre škole za nas danas", rekao sam.

Anastasija

Celo veče sam razmišljala o tome zašto je Kris onako reagovao kad sam mu rekla da ga volim. Naravno da nisam očekivala da će mi uzvratiti, ali da će me samo onako pogledati i otići, e to stvarno nije bilo nešto što sam očekivala.

Nakon što sam se malo dopisivala sa Medi i Dafni zaspala sam.

Ujutru kad sam se probudila, pogledala sam da li imam neku novu poruku od Krisa, ali nije je bilo. Otišla sam u školu sa Dafni i Medi kao i obično. Nije ga bilo ni u školi.

Zvonilo je za kraj poslednjeg časa. Medi i ja smo sačekale Dafni ispred njene učionice, a zatim sve tri zajedno krenule da silazimo niz stepenice.

Pazi da se ne zaljubiš Where stories live. Discover now