Nije to bio samo još jedan poljubac u nizu. Bio je to prvi poljubac u kojem sam zaista osjetila strast i čežnju. Istinsku volju i želju. Poljubac koji je činio da tvoje tijelo leti iako su tvoje noge zapravo još uvijek na zemlji a tvoje tijelo čvrsto stisnuto njegovim rukama. To je poljubac koji govori više od milion riječi..zapravo,više nego što iti jedna slika može reći. Poljubac za koji želiš da traje zauvijek a ipak znaš da ta slatka opijenost,taj drogirani osjećaj koji ti daju njegove usne,mora prestati prije ili kasnije. Mislila sam da će čarolija nestati kada me prestane ljubiti. Ali nje. Njegove oči su me nastavile držati u transu čak i kada je poljubac prestao.
"Nedostajala si mi malena!" rekao je a moja koljena su se pretvorila u ljigavu masu koja nije u stanju da se drži čvrsto na jednom mjestu. A moj stomak... Imam osjećaj da se ponovo zaljubljujem u kretena koji to nije zaslužio ali budimo realni...Kada je to srce poslušalo mozak?
Osjećam se kao da stojim u jednoj završnoj sceni nekog filma. U sceni koju je redatelj pažljivo osmislio kako bi gledateljima slomio srce i izazvao jaku emociju. Ali jedino srce koje se u ovom trenutku lomi je moje. Lomi se pod težinom osjećaja za kojima sam žudila godinama,mjesecima,danima,satima...
>48 sati ranije
"Kako to mislite ...'Ne poznajete Harrya'?" pitam doktora koji i dalje prevrče papire u rukama kao da nešto traži. U glavi mi se zapravo mota gomila pitanja ali da bi složila slagalicu za koji nemam pojma kako se stvorila, moram krenuti redom. Harry nije jedina osoba koja mi je problem. I tata mi je na pameti. Rekla sam mu da sam otišla u drugi grad na 'odmor' a ja sam,koliko sam shvatila,bila zaglavljena u ovoj bolnici 6 dana. Ako tata sazna za ovo...
"Ne gospođice Gray..ne poznajem nikakvog Harrya. Znam da ste trenutno zbunjeni i da želite neke odgovore ali tek ste se probudili iz kome i nebi bilo dobro da vas opterećujem nekim novim informacijama. Medicinska sestra će uskoro doći i dati vam lijek. Većeras ćemo razgovarati o svemu." iako doktor govori veoma kulturno i profesionalno,njegov glas me nervira. O kakvim 'novim informacijama' on govori?
"Ne! Želim dobiti odgovore sada. Nisam slaba. Recite mi koliko je sati? Koji je dan? Koja je ovo bolnica? Ko je ona djevojčica ? I kako sam se do vraga stvorila ovdje? Ko me je doveo?" odjednom osjećam nalet adrenalina u mojim venama. Osjećam ljutnju,tjeskobu i strah. U isto vrijeme želim vrištati,skočiti na dokrora,plakati ili pobjeći i sakriti se.
"Rekao sam da ću vam sve reći kasnije kada se malo odmorite,prvo morate nešto pojesti na kašiku jer vas danima hranimo na infuziju." doktor opet lijepo i kulturno kaže kao da ja upravo nisam proživila nervni slom tu ispred njega.
"Ma znate šta,nemam se ja šta smirivati niti jesti." počinjem čupati igle iz svojih ruku iako znam da to nije dobro i da boli a doktor iste sekunde prilazi kako bi ne zaustavio."Samo želim odgovore!" dreknula sam se ali glas mi je prepukao a grlo se steglo. Opći primjer toga da kroz moje grlo već šest dana nije prošlo ama baš ništa osim izdisanja i udisanja zraka. Pokušavam se oduprijeti doktoru ali sam preslaba. Osjećam kako mi se nešto zabolo u rame a onda shvatam da je to neka medicinska sestra sa inekcijom u kojoj se nalazi prozirna tečnost. Osjećam kako mi se mišići opuštaju a adrenalin nestaje kao magla.
"Dala sam vam inekciju za smirenje"sestra mirno i ljubazno kaže. Doktor umorno otpuhne te napušta prostoriju bez da me je pogledao. "Ovdje vam je hrana i pokušajte barem nešto da pojedete jer kasnije ćete imati posjetu" rekla je a onda kratkim ali brzim korakom napustila sobu prije nego što sam uspjela upitati ko mi to dolazi u posjetu.
U prostoriji vlada potpuni muk osim aparata koji tiho hući pored mene. Soba izgleda moderno ali nekako mrtvo. Jedini znak života u ovoj sobi je supa koja se dimi na stoliću pored mene. Stomak mi kvrči ali nemam volje da je pojedem. Ogledam prostoriju nebi li shvatila u kojoj sam bolnici. U tatinoj sigurno nisam jer tu bolnicu znam napamet. Znam svaku njenu prostoriju. Moguće da sam još uvijek u Lutonu.
YOU ARE READING
TRY...
Fanfiction"Tamo gdje ima želje, biće i plamena; tamo gdje ima plamena, neko se mora opeći. Ali baš zato što peče ne znači da ćeš umrijeti! Zato moraš ustati i pokušat,pokušat,pokušat... " ~ PINK <3 "Where there is. There is gonna be a flame ...
