Chapter 39.

6.6K 292 13
                                    

Kada sam ostala sama u maloj vikendici prišla sam malom udobnom kauču izbledjedle smeđe boje na kojem se nalazila velika crna torba koju je Harry nosio. Sjela sam te otvorila tu torbu kako bi provjerila šta se unutra nalazi. Sa desne strane se nalazila neka šarena odječa a kada sam je izvadila shvatila sam da je to moja odjeća i donji veš. Bila je tu jedna četkica za zube i šampon. Izgleda da se,ko god da je ovo pakovao, potrudio oko pakovanja. Ako mi je taj neko pakovao stvari onda on sigurno zna gdje se nalazimo. Spašena sam. U sredini se nalazila neka crna odječa a kada sam je izvukla shvatila sam da je to Harryeva gardaroba i donji veš. Zacrvenila sam se kada sam ugledala njegove crne bokserice. Brzo sam ih vratila u torbu te otvorila drugi pretinac kako bi pogledala šta se tu nalazi. Hrana. Prvo što sam na vrhu ugledala je bila žuta kutija mog najdražeg čokoladnog napitka. Taj neko me očigledno dobro poznaje čim zna da ne mogu živjeti bez tog čokoladnog napitka.. Sumjam da je Harry pakovao moje stvari jer kako bi došao do moje odječe...osim ako...Ginny. Kvragu sigurno je njoj rekao da nam spakuje stvari. Onda ona sigurno zna gdje se nalazimo. Spašena sam!!! Pregledala sam i ostatak hrane koje i nije bilo baš u izobilju. Uglavnom dvije-tri kese nekih grickalica i kafa. No krasno na tome ću živjeti par dana. Šta ćemo jest pobgu? Razočarala sam se kada sam shvatila da nema mlijeka. Kakve mi koristi od kakaoa kad nema mljeka? Aplauz Ginny! Aplauz!

Nisam htjela ništa vaditi iz torbe pa sam počela razgledati po vikendici kao što mi je i Harry rekao. Lijepa je moram priznati. Zagušljiva,smrdljiva i stara ali je ipak lijepa. Ušla sam u malu sobucu gdje su se nalazila dva kreveta na sprat sa obe strene zida dok se između nalazio samo uski prostor prekriven drvenim podom. Sobica je toliko mala da nema ni prozora. Skinula sam bijelo-žute plahte sa madraca te se iznenadila kada sam shvatila da dušek uopšte nije izjeden od strane moljaca.  Izašla sam iz sobe te otišla u malo skućeno kupatilo. Ovdje nije bilo ništa prekriveno plahtama nego plastičnim celofanom. Hah baš divno... Ovdej u ovoj šumi imaju kanalizaciju a nemaju struje. Ljepota.  Skinula sam i plastične prostirke te ih uredno smotala ostavljajući ih sa strane. Sumnjam da je ovaj wc upotrebljiv.  Vratila sam se u dnevni boravak te stala kraj prozora sa kojeg je dopirala minimalna količina svjetlosti. Pogled sa prozora mi je davao samo pogled na drveće koje se nalazilo odmah uz kuću a ni prozori nisu baš čisti tako da mi je slika nejasna. Primajetla sam Harrya u svom dugom crnom kaputu kako cijepa nekoliko drva. Ko zna gdje ih je našao i da li su ta drva uopšte suha s obzirom da je zimsko doba godine. Nakon nekoliko trenutaka ulazna vrata su se otvorila a unutra je ušao Harry sa nekoliko komada drveta u rukama. U zadnji tren. Vani se već opasno smračilo.

"Čoveče vani je baš hladno.." bacio je drva pored kamina te protrljao ruke kao bi ih zagrijao. Nasmiiešila sam se kada sam primjetila kako uvlači bradu u kragnu od kaputa te puše unutra kako bi se zagrijao. I ja to stalno radim.

"Kako čemo zapaliti vatru?" upitala sam te uzela jedno drvo u ruku kako bi provjerila da li je suho. Dosta je hladno u mojoj ruci ali može poslužiti.

"Ne brini imam upaljač ovdje negdje.." gurnuo je ruku u đep te iz njega izvadio žuti upaljač na šta sam odahnula. Ovaj dečko je mislio na sve...Osim na gorivo. Kvragu i to gorivo!

"Ne moraš mi stalno govoriti da se ne brinem!" prevrnula sam očima te ubacila ono drvo u kamin iz kojeg se u sekundi digla ogromna količina prašine..zapravo čađi.

"Moram jer izgledaš kao da se brineš!"

"Pa s obzirom s kojim sam kretenom zaglavila ovdje i trebala bih se brinuti...ali ipak nisam došla do tolike granice...bar ne još..." nasmijala sam se kad je on prevrnuo očima te također počeo slagati drva u kamin.

Prošlo je i petnaest minata dok smo uspjeli zapaliti vatru jer su drva ipak bila vlažna a papira nismo imali. Harry je iz ormara izvadio neku deku te je prostro na pod ispred kamina u kojem je vatra već buktala. Oboje smo sjeli na tu deku te ispružili ruke prema vatri kako bi se ugrijali. Nismo htijeli skodati jakne jer je vikendica još uvijek hladna.Sjedili smo nekoliko minuta u tišini dok je jedini zvuk bilo pucketanje vatre koja je polahko grijala cijelu prostoriju. Kraičkom oka sam promatrala Harryevo lice koje je bilo prekriveno naranđastom treperavom svjetlošću. Njegove oči su titrale u ritmu vatre dok su izgledale zamišljeno i fokusirano na samo jednu tačku. Na vatru. Ko zna šta njega muči...kakve probleme ima... a ja ništa ne znam i još mu vjerujem. Kvragu vjerujem mu na neki način. Osjećam se sigurnije u njegovoj blizini. Ne znam zašto ali do sada niti jedan muškarac u mom životu se nije ponašao prema meni ovako. Drsko i bezobrazno..pervezno i simpatićino..čudno i misteriozo...a opet zaštitnički i lijepo. Čudna je on osoba. Davno sam ja to zaključila. Ja njega uopšte ni ne poznajem!

TRY...Where stories live. Discover now